Osvrt na izložbu
Pisanje kritike o fotografiji težak je zadatak, budući da je to jedna vrsta prevodilačkog posla tj. ono zahtijeva prevođenje jedne umjetničke forme u drugu. Vizuelna slika djeluje neposredno na emocije posmatrača, pobuđujući trenutnu reakciju dok su riječi u funkciji intelekta i dolaze do izražaja tek kod pokušaja intepretacije, analize i kritike slike. Kod posmatranja fotografije, posmatrač biva polagano uvučen u jedno vizuelno putovanje kroz oko fotografa. Bez obzira na to da li je fotograf bio pozicioniran ili je samo napravio jedan „klik“ snimak, slike predstavljajutrenutke koji u vremenskom prostoru promiču brzinom treptaja oka. Prilikom snimanja fotograf ne registruje samo scenu ili predmet, on također kreira trajnu, materijalnu sliku jednog protočnog trenutka.
Fotografija predstavlja kako aktivnu tako i pasivnu umjetničku formu. Stupanj u kojem fotograf učestvuje u svojoj umjetničkoj kreativnosti varira od fotografa do fotografa; fotograf može da ispriča jednu priču unutar fotografije ili da samo registruje životni trenutak onakvim kakav jeste. U ovom pogledu postoji jedna generalna istina kod fotografisanja: bez fotografa nema fotografije. Čak i na najjednostavnijem snimku vidljiv je uticaj fotografa.
Hari Maslić pripada onoj grupi kreativnih fotografa-umjetnika koji su skloni da orkestriraju i koreografiraju strukturu fotografije kako bi realizirali jednu kreativnu ideju ili poruku; u slučaju ovog umjetnika to je sam život, ili još bolje rečeno to je najljepši dio života – to je mladost. U beskrajnom proticanju momenata, Hari Maslić je za koreografiju svojih slika odabrao momente mladosti ljudskog života;u režiranim fotografijama vidi se ljubav i posvećenost autora za njegovu ideju kao i njegova očaranost mladalačkom radošću, bezbrižnošću i osmijehom.
Postavši emocionalno povezan sa subjektom, Hariju Masliću je uspjelo da stvori ideje koje mu pomažu da uhvati pravu bit svog subjekta. Mladost – grupe vedrih i nasmijanih djevojaka i mladića u koreografisanim fotografijama – ne samo da prenosi snažne emocije na posmatrača nego svojom izvorskom svježinom, razigranošću i čistoćom provocira u njemu poistovjećivanje i sjećanje na vlastitu mladost; u bilo koje okruženje da autor ove krasne Izložbe stavi svoj idejni subjekt –priroda ili sterilni objekti istorijske prošlosti ili sadašnjosti – on okruženju u koji je stavljen daje novo značenje, novi sadržaj, novu priču.
Kroz svoje orkestrirane fotografije, Hari Maslić nudi snažan fizički podsjetnik sjećanju na naše individualno djetinjstvo – na našu vlastitu mladost. Stoga je posjeta Izložbi ovog specifičnog i kreativnog umjetnika-fotografa nešto za što vrijedi naći vremena.
Josip Svoboda, slobodni umjetnik i putopisac
