20. vijek je i u umjetnosti donio promjene koje su bile odraz kretanja društva prema globalizaciji, te time i do traženja novih ideja i sistemskih promjena koje zadiru u suštinu, umjesto u detalje.
U 20. vijeku su tako zaživjeli mnogobrojni novi žanrovi slikarstva i kreativni pravci, koji su na prvi pogled nespojivi sa do tada „nedodirljivim“ epskim i tradicionalnim barokom, realizmom, renesansom. Iako i novi umjetnički pravci impresionizam, ekspresionizam ili poentilizam ne bi bili mogući bez evolucije spomenutih klasika. Suštinska ideja spomenutih umjetničkih pravaca u epohi postmoderne umjetnosti svodila sa na interakciju umjetnikovog stanja i promatrača. U epohi moderne umjetnosti, za razliku od klasične umjetnosti, umjetničko djelo nije „samo“ estetski prikaz objekta i kompozicije, nego kompleksna i često apstraktna personifikacija umjetnika i djela, sa prostorom i „slobodom“ da promatrač svjesno i podsvjesno oblikuje djelo njegovim ličnim doživljavanjem boje, kompozicije i atmosfere.
Umjetničke slike Emire Tulek, kako zbog svestranosti svjesno-podsvjesnog umjetničkog stanja, tako i zbog rada sa staklenom smolom (živom vodom, „Glasharz“, „Glass fluid“, Fluid Painting) dodiruju spomenuta tri umjetnička pravca: ekspresionizam, impresionizam i poentilizam.
U slikama Emire Tulek dolazi do apstraktnog komponovanja sitnih detalja i različitih boja (poentilizam) u očima gledaoca, a čime se postiže efekt harmonije osvijetljenosti i odsjaja boja. Kako svaki umjetnik u nastalom djelu projicira jedan dio „ličnog“, „sociološkog“, „svijesti“, „iskustvenog“; tako i u djelima Emire Tulek pronalazimo njen „pogled“ na svijet, njene prioritete, ukratko njen „dojam“ i reprodukciju subjektivno opažene stvarnosti i na drugoj strani atmosferu dočaranu bojama, a što je karakteristika impresionističkog umjetničkog stvaranja.
Kroz konture, linije i kompozicije u slikama Emire Tulek pojavljuje se emocionalno stanje subjektivnog izražavanja i osjećanja, a koje prouzrokuju dominantne boje, snažne konture i apstrakcija objektivnog, te time se približava ekspresionizmu.
Njene slike reprodukuju ljubav prema zavičaju, prirodi, familiji i mjestima u kojima je provodila etape bogatog zivotnog iskustva.
Rođena je 30.08.1958. godine u Foči, gradu smještenom u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Sa roditeljima i šest sestara živjela je na Tjentištu, malom mjestu udaljenom svega 30 km od Foče. Uvijek je bila ponosna na roditelje, a ljubav izmedju njih dvoje je bila zadivljujuća, očaravajuća i to je bio veliki blagoslov, kako sama kaže. Naučili su je voljeti. Gimnaziju je pohađala u Foči, gdje je i upoznala ljubav života – Avdu, tada pitomca vazduhoplovne škole. Nakon Splita, živjeli su u Mostaru, zatim Zenici. U toku rata počinje da radi, a prije toga je bila majka i domaćica. Završava u tom periodu fakultet, a zatim postaje uspješan i nagrađivan Zepterov menadžer. Nakon Avdine prekomande porodica se seli za Bihać, gdje žive i danas.
Emira Tulek je izlagala u Bihaću, u „Cabaret clubu“ u Zenici i u Sarajevu u „Art kući sevdaha“.
Hari Maslić
