Svečano otvaranje izložbe “U potrazi Svetog Grala” biće upriličeno u subotu 4. srpnja s početkom u 19 sati u Muzeju Matija Skurjeni u Zaprešiću. Na izložbi će se predstaviti naivna kiparica Katarina Parađ-Vojković izborom skulptura u drvu i njezina kćer akademska slikarica Katarina Vojković izborom slika u tehnici ulja i akrila na platnu. Katarina Parađ-Vojković slavi život običnog čovjeka, te pronalazi sreću i dragocjene trenutke u vlastitom okruženju, prirodi, obitelji i tradicionalnim vrijednostima, dok Katarina Vojković ukazuje na tabu teme koje su skrivene i o kojima se ne govori, ali također čine našu svakodnevnicu.
Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol. Izložbu će otvoriti ravnatelj Muzeja Matija Skurjeni Ante Žaja.
O izložbi
“Čim se pojavi čovjek koji sobom nosi nešto iskonsko, tako da ne govori: svijet treba uzeti onakvim, kakav jest…, već koji kaže: ma kakav bio svijet, ja ostajem kod svoje izvornosti, koju ne kanim promijeniti za volju ljudi: u istom trenutku kad se začuju ove riječi, čitav se život preobrazi…” (Franz Kafka u pismu Maxu Brodu). Osim što citatom iz pisma Franza Kafke koji stoji u uvodu knjige “Hrvatska izvorna umjetnost” autora Vladimira Malekovića započinje analiza hrvatske izvorne/naivne umjetnosti, on savršeno objedinjuje stilski, izričajno i karakterno posve različite opuse dviju umjetnica, majke i kćeri Katarine Parađ-Vojković i Katarine Vojković.
Više od pedeset godina Katarina Parađ-Vojković predano stvara, oblikuje i izlaže svoje prepoznatljive drvene skulpture nastale kao rezultat emotivne sublimacije svijeta oko sebe. Kao jedna od najpoznatijih naivnih kiparica danas, Katarina Parađ-Vojković od najranijeg je djetinjstva iskazivala interes za umjetničkim izričajem. Izbor radova iz bogatog opusa Katarine Parađ-Vojković ukazuje na raznolikost tema i sadržaja kojima se autorica posvetila u svom djelovanju. Najčešće je riječ o pojedinačnim ili grupnim skulpturama ljudskih figura putem kojih autorica obrađuje teme iz svakodnevnog života poput obitelji, zaručnika, mladenaca i majke s djecom. Svakodnevne teme isprepliću se sa stalno prisutnom sakralnom tematikom s učestalim motivima Bogorodice, Madone, Isusa Krista, anđela i arhanđela, te brojnih svetaca. Često zaokupljena temom djece i obitelji Katarina Parađ-Vojković prepoznatljivim stilskim izričajem gradi pojedinačni lik ili grupne skulpture koje simboliziraju usku povezanost i veliku ljubav unutar obitelji. Opus Katarine Parađ-Vojković splet je različitih učenja i utjecaja, ali ponajviše predanog i kontinuiranog rada koji je rezultirao rastom i razvojem uz osluškivanje vlastite intuicije i intencije odabranog materijala – drveta, kojeg je umjetnica izabrala kao svoje glavno sredstvo izražaja. Duboko vrelo tradicije i moralne snage nošeno autentičnom radošću stvaranja rezultira u radu Katarine Parađ-Vojković osebujnim skulpturama divne začudnosti koja slavi ljepotu i veličajnost prirode kao i etičnost, moralne vrijednosti i važnost obitelji i kvalitetnih međuljudskih odnosa.
Skulpture Katarine Parađ-Vojković svojevrsne su poruke o ljudskim vrijednostima koje su danas vrlo često prigušene, zatomljene ili u potpunosti zanemarene.
S druge strane, njezina kćer akademska slikarica Katarina Vojković u svojim djelima progovara o temama koje se često percipiraju kao tabu teme i o kojima se rijetko javno i otvoreno govori.
Katarinu Vojković su oduvijek intrigirali pojedinci koji svojim nastupom ili vanjštinom privlače pažnju, a najčešće su pripadnici neke supkulturne zajednice. Katarina Vojković u svom ciklusu slika obrađuje temu BDSM-a kao supkulturu koja se temelji na seksualnoj igri uloga utemeljenu na dobrovoljnom odnosu, sigurnosti i međusobnom povjerenju uključenih aktera. Pritom umjetnica ne ulazi u prikaz krajnje eksplicitnih scena, već kroz vlastitu vokaciju – slikarstvo – akcentuira estetske aspekte međuljudskog odnosa koje percipira kao umjetnost poput primjerice kinbakua – umjetnosti vezivanja čvorova. Naglasak je na interakciji, tjelesnosti, senzualnosti i žudnji izraženoj kroz fokusiran pogled partnera, uzdah, zagrljaj, intenzitet s kojim je ruka obuhvatila tijelo, povjerenje koje osoba ima dok se prepušta u naručju partnera. Lišena predrasuda i s čistom znatiželjom Katarina Vojković pronalazi ljepotu u neobičnom, slavi različitost i afirmira posebnosti supkulture interpretirane u ciklusu slika objedinjujući emotivni doživljaj i estetsko iskustvo.
Naizgled posve različite, majka i kći likovne umjetnice, svaka u svom mediju i sa svojim izvorišnim utjecajima i stilovima, te u duhu vlastitog prepoznatljivog rukopisa djeluju predano, otvoreno i iskreno da bi se u konačnici ujedinile u slavlju života, slobode, sreće i ljudskih vrijednosti.
Izložba ostaje otvorena do 31. srpnja 2020. godine.
