U Galeriji Sv. Krševana u Šibeniku svečano je otvorena samostalna ambijentalna izložba akademske umjetnice Tonke Jelača Marijančević pod nazivom “Arhitektura neba – stvaranje života”. Na otvorenju se okupio veći broj posjetitelja, a izložbu su podržali i mnogi kolege likovni umjetnici: Marinko Jelača, Ivan Midžić, Hana Lukas Midžić, Sandra Radić Parać, Jakša Matošić i mnogi drugi. Na otvorenju su govorile voditeljica galerije Antonija Modrušan i umjetnica Tonka Jelača Marijančević. Predgovor izložbe u katalogu potpisuje povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol.
Izložba ostaje otvorena punih mjesec dana tj. do 28. kolovoza 2020. i može se razgledati sve dane osim nedjeljom u terminima od 10-13 sati i od 20-22 sata.
Biografija umjetnice
Tončica Tonka Jelača Marijančević rođena je 1965. godine u Supetru na Braču u tradicionalno klesarskoj obitelji odakle vuče interes za formu. Pohađa srednju umjetničku školu u Splitu i 1983. godine se upisuje na ALU u Sarajevu ,smjer kiparstvo, kod prof. Alije Kučukalića, te završava studij 1987. godine i 1990. polaže pedagoške predmete. Radila je kao profesor modeliranja te crtanja i slikanja u srednjoj umjetničkoj školi na određeno vrijeme. Radi skulpture, uglavnom instalacije u kaširanom, rižinom papiru i kombinira s drugim materijalima (drvo, metal, žica, teracota…) sa svjetlosnim i zvučnim dodacima. Bavi se izradom keramike u raku tehnici te fotografijom, naročito podvodnom. Izlagala je na 12 samostalnih izložbi i više skupnih.
Dobila srebrenu plaketu za instalaciju na IV. hrvatskom triennalu keramike u Rijeci 2017. godine. Ima status samostalne kiparice, članica je HULU i Fotokluba u Splitu. Živi i radi u Splitu.
O izložbi
“Tonka Jelača Marijančević ambijentalnom izložbom vraća posjetitelja u kontakt s pradavnim korijenima i svrhom koju utjelovljuje sâm život. Oblikovanjem niza elemenata od prirodnih materijala umjetnica nas vraća na prapočetke tj. u svijet svih onih jedinki koje čine osnovu života kakvog danas poznajemo, a kojeg često ne zamjećujemo jer smo suviše fokusirani na sebe. Niz najsitnijih i krajnje raznolikih čestica, elemenata i jedinki čini začetak razvoja života i njegove uloge u svijetu. Ciklus radova sazdan od jednostavnih, ali i izuzetno različitih formi oblikovanih u suptilnoj i naglašeno fragilnoj tehnici papier mâchéa počiva na oblikovanju gnjezdišta odnosno mjesta rađanja i očuvanja života. Prirodni oblici u vidu vitičastih, oblih, zavojitih, školjkastih i gljivastih formi stvaraju jedan novi, a opet toliko poznati i bliski nam svijet. Svijet je to lakih i lebdećih lampiona s ticalima koja se razvijaju poput korijena rastući i šireći se iz svoje inicijalne forme, te školjkastih oblika smještenih na tlu iz kojih niče život, nakon čega kukuljice postaju prirodno sklonište nekom drugom životu. Kombinacija kaširanog papira ili drveta s tankim nitima žice podloga je za oblikovanje vlastitih svjetova jedinstvenih formi koje nikada ranije nismo vidjeli, a opet su nam svima dobro poznati kroz kolektivnu svijest i memoriju.
Jedinstvenom i krajnje suptilnom estetikom Tonka Jelača Marijančević izražava intimnu strukturu vlastitog unutarnjeg neba. Naime, svemir nije samo ono što nas okružuje, već i sve ono što se skriva u dubinama našeg duha. Taj duh utjelovljen je u bijeloj boji koja upotpunjuje fluidnost i bezvremenost radova oblikovanih iskonskom esencijom života. U kontekstu izložbe, karakter bijele boje najbolje je opisao Vasilij Kandinski: “Bijela je boja, koju često smatramo ne-bojom… poput simbola jednog svijeta gdje su sve boje, kao svojstva materijalnih supstanci, iščezle… Bijelo djeluje na našu dušu poput apsolutne tišine… Ta tišina nije smrt, ona je prepuna živih mogućnosti… To je jedno ništa puno mladenačke radosti ili, bolje rečeno, jedno ništa prije svakog rođenja, prije svakog početka”. Bogatstvo života kojeg vidimo i onog kojeg ne vidimo, ali osjećamo, dočarano je unutar Galerije Sv. Krševana tj. nekadašnje crkve koja Univerzum objedinjuje svojim oblikom i daje mu posvećenost. Ulaskom u izložbeni prostor posjetitelj istovremeno osjeća čaroliju života, neba i stvaranja te se intuitivno spaja i postaje jedno s Univerzumom….” (iz predgovora izložbe Sonje Švec Španjol)
