Danas je u Hanau održana posebna sesija povodom rođendana Hamze Kurtovića. Hamza Kurtović, zajedno sa još osam drugih žrtava, u rasističkom napadu, ubijen je u Hanau 19. februara 2020.
Na ovom tužnom događaju prisustvovali su otac Armin Kurtović, predstavnici vlade Hessena, grada Hanau, uključujući ministra za ekonomska pitanja Kaweh Mensooouri, Bundestagabgeordnete Derya Türk-Nachbaur, počasni konzul za Bosnu i Hercegovinu Dalibor Jurkić, generalna konzulica BiH u Frankfurtu Višnja Lončar, kao i drugi brojni članovi porodice i prijatelji.
Religijski dio okupljanja predvodio je efendija bosnjačkog džemata u Hanau, Sedin Ef. Durmiš.
Ovaj događaj je prilika da se sjećamo tragičnih događaja od prije četiri godine, kada su nevini ljudi izgubili svoje živote. Njegova smrt ostavlja trajan trag u srcima njegove porodice i zajednice.
Hamza Kurtović: Život i Sjećanje
Preuzeto sa c-und-e.org
Hamza Kurtović rođen je 4. aprila 1997. godine u Hanau. Njegovi roditelji su Dijana i Armin Kurtović.
Hamza je odrastao u Hanauu i bolje je govorio njemački nego svoj maternji jezik. Imao je tri brata i sestru. Blizanci Ajla i Aziz su stariji od Hamze i Karima, a razlika u godinama između braće iznosi dvije godine.
U junu 2019. godine, Hamza je završio obuku za fachlagerista (specijalista za skladište) i započeo svoju profesionalnu karijeru.
Tri nedelje prije napada, počeo je novi posao koji mu je donosio sreću i zadovoljstvo. Čak je svojim roditeljima rekao da planira raditi na tom mjestu do penzije.
Hamza je bio divna osoba, puna empatije, ljubavi i uvijek dobro raspoložen. Bio je odgovoran, pouzdan i, prije svega, uvijek tu za svoju porodicu i prijatelje. Bez obzira na vrijeme, uvijek je bio dostupan za svoje najbliže.
Hamza se uvijek zalagao za ljude u nevolji. Već od svog prvog prihoda kao azubi (učenik u stručnom obrazovanju), donirao je novac siromašnima. Imao je veliko srce i bio je pravi porodični čovek, koji je sve držao zajedno i podizao duh. Bio je veoma društven i imao je veliki krug prijatelja.
Pored sporta (karate, džudo i kik-boks), Hamza je volio da se druži i razgovara s prijateljima, a takođe je bio strastveni ljubitelj automobila. Ljeta 2019. godine, prevazišao je svoj strah od letenja i planirao dalja putovanja.
Njegovo posljednje putovanje sigurno je bilo drugačije zamišljeno. Nije ga započeo sam, već je išao sa nekoliko svojih najbližih prijatelja iz naše sredine.
