Autor recenzije: van.prof.mr. Ivan Hrkaš
Kroz ciklus od 30 fotografija “Harmony of diversity”, autor Hari Maslić predstavlja svoje putovanje kroz medij fotografije. S obzirom da djeluje unutar dva likovna medija (slikarstvo i fotografija) te ih homogenizira, osjetno je prisustvo i jednog i drugog u njegovom ciklusu.
U svojim počecima fotografija je pokušavala oponašati slikarstvo – često se postavljalo pitanje da li je ona umjetnost ili ne. Piktorijalizam, pravac koji je nastao u drugoj polovini XIX vijeka težio je da poveže fotografiju sa slikarstvom. Neki od njegovih predstavnika, kao što su Julia Margaret Cameron, Heinrich Kuhn ili Robert Demachy, primjenjivali su različite tehničko-tehnološke intervencije u procesu rada (docrtavanje, bojenje…) i tako kreirali fotografije čija likovnost počiva na slikarskim kanonima.
Piktorijalizam je bio popularan sve do dvadesetih godina XX vijeka, kada se sadržajnost i likovnost fotografije počinje bazirati na njenim izražajnim mogućnostima – oštrini-neoštrini, svjetlosti, kompoziciji, kadru, itd.
Ono što je primjetno na fotografijama Harija Maslića jeste da on ne pokušava imitirati sliku na platnu, nego koristi svijest o oba medija – slikarstvu i fotografiji – te njihovom sublimacijom dolazi do konačnih rješenja. Na fotografijama je vidljiva autorova potreba za istraživanjem izražajnih mogućnosti softvera
poput Photoshopa, koji su danas sastavni dio fotografskog djelovanja. Kroz to istraživanje, Maslić dolazi do rješenja, koja će na najbolji način dočarati doživljaj subjekta koji fotografiše. Fokus njegovog promatranja je žensko lice i tijelo, njihova senzualnost i erotičnost, koje potencira variranjem svjetlosnih efekata. On istražuje kolorit kao snažan likovni element i njegove aplikativne mogućnosti na svakoj fotografiji, te ga na sebi svojstven način koristi kao polaznu tačku.
Kroz historiju fotografije često su se istraživali motivi ženskog portreta i akta. Alfred Stieglich, Edward Weston ili František Drtikol samo su neki od fotografa koje vezujemo za ovu tematiku, naročito kada je u pitanju akt. Kako je fotografija napredovala na tehničko-tehnološkom planu, tako su se i kreativne mogućnosti ovog medija proširile, što se odrazilo na rad velikog broja fotografa XX vijeka.
Oni su također istraživali efekte svjetlosne modulacije na modelima koje su fotografisali.
Hari Maslić svoj subjekt promatra kroz senzualnu prizmu, ponekad koristeći sfumato, specifičan kadar ili potencirajući facijalnu ekspresiju modela. Uz pažljiv odabir lokacije i korištenje pomoćnih rekvizita, autor doprinosi dramatizaciji i ukazuje na istraživačko promišljanje u cilju postizanja autentičnog autorskog rukopisa.
Kako je Alfred Eisenstaedt rekao: “Bitnije je da vam se desi ‘klik’ sa subjektom koji fotografišete od onog na fotoaparatu.” Na svakoj fotografiji Hari Maslić pokušava da prikaže svoju viziju modela, povezanost koju uspostavlja sa njim u trenutku nastanka fotografskog zapisa. On svoju viziju želi da prenese promatraču njegovih fotografija i da ga uvede u svoj senzualni svijet – za njega odabir ovih 27 fotografija, simbolično predstavlja određen narativ, koji promatraču otkriva autorov unutrašnji mikrokosmos i njegove emocije.
“Naravno, uvijek će biti onih koji će isključivo gledati na tehniku, koji pitaju ‘kako’, dok oni koji su malo više radoznali će pitati ‘zašto’, ja sam lično uvijek više preferirao inspiraciju od informacije.” Man Ray
