J.C. Dahl zauzima glavni položaj u norveškom umjetničkom životu prve polovice 19. vijeka. Njegove romantične, ali prirodne interpretacije norveških pejzaža uveliko su cijenjene u Norveškoj kao i na evropskom kontinentu, posebno u Danskoj i Njemačkoj. Njegovo mjesto u panteonu evropskih umjetnika i njegov uticaj na umjetnost su neizbrisivi.
Johan Christian Dahl (1788-1857) rođen je u Bergenu, Norveška. Školovao se na Akademiji u Kopenhagenu, gdje je proučavao djela J. Ruisdaela. Glavni dio karijere uglavnom je proveo u Njemačkoj. Bio je profesor na Akademiji u Dresdenu, gdje mu je prijatelj bio C. D. Friedrich. Njegove uspomene na njegovu domovinu, bile su mu glavna inspiracija za slikanje. Smatra se tvorcem norveškoga pejzažnoga slikarstva. Bio je pažljivi promatrač, koji je u duhu romantizma, vjerno slikao motive predivnih norveških pejzaža. Svojim djelima i stvaranjem, imao je veliki uticaj na razvoj i njemačkoga slikarstva.
Dahl je 1811. godine upisuje Akademiju u Kopenhagenu, kao učenik C. Lorentzena, nepoznatog slikara koji se ugledao na Verneta. Na akademiji Dahl je bio izložen skicama i slikama Eckersberga, koje je uglavnom stvarao prilikom svojih putovanja. Dahl je bio zadivljen njegovim radom i u njemu je vidio velikog uzora. Poslije nekog vremena njih dvojica su postali dobri prijatelji i često su razmjenjivali svoje radove.
Dahl u Kopenhagenu stvara svoju prvu veliku sliku, pod nazivom “Den Store Kro i Fredensborg”, ona je označila i bila glavni početak za sve sve njegove daljne radove, koji prikazuju prirodu i njene pejzaže.
Nakon uspjeha u Kopenhagenu, Dahl je shvatio da želi živjeti kao samostalan i slobodan umjetnik.
Godine 1818. napustio je Akademiju, gdje prvi put odlazi u Dresden, gdje se upoznaje s radom Caspar David Friedricha, čija upotreba religijskih simbola u pejzažnim okruženjima inspiriše Dahla. Na području Dresdena, Dahl je pronašao dovoljno materijala za inspiraciju za svoje slike, ali je nastavio slikati imaginarne pejzaže sa šumama, planinama i vodopadima.
Kao i mnogi slikari, osjećao je potrebu da ode na putovanje u Italiju. Proveo je nekoliko mjeseci u Rimu, gdje se pridružio njemačkim i danskim iseljenicima u istraživanju Rima i obale Almafija. Nakon povratka u Dresden ubrzo postaje profesor na Akademiji, gdje je podučavao čitavu generaciju njemačkih slikara, te nastavio svoje prijateljstvo sa brojnim skandinavskim umjetnicima.
Često je putovao u Norvešku u potrazi za novim motivima i uglavnom slikajući prelijepe pejzaže. Tokom posjeta Norveškoj, dočekivan je kao veliki slikar i umjetnik te zemlje.
Dahlovo putovanje u Norvešku 1850. godine bilo je njegovo i posljednje. Bio je star i lošeg zdravlja, ali je nastavio do kraja svoga života slikati pejzaže na planinama. Ovo posljednje putovanje u svoju domovinu rezultiralo je s nekoliko veličanstvenih djela, uključujući Måbødalen, Fra Stugunøset i Hjelle i Valdres.
Johan Christian Dahl bio među glavnim osnivačima Norveške nacionalne galerije, sada Nacionalnog muzeja za umjetnost, arhitekturu i dizajn, te je donirao vlastitu zbirku umjetnina. Zajedno s Johanom Sebastianom Welhavenom, Frederikom Stangom i Henrikom Heftyjem osnovao je i umjetničko društvo u Oslu (Oslo Kunstforening).
[espro-slider id=5878]
