Trgovina sa ličnim podacima je pored nafte i zlata jedna od najdinamičnijih trgovinskih disciplina u 21. vijeku. Zloupotreba ličnih podataka, pogotovu senzibilnih, kao npr. liste boraca je neograničena i može biti uperena prema pojedincu, prema grupi, prema etničkoj pripadnosti ili čitavome društvu.
U eri informacionih tehnologija su lični podaci postali još atraktivniji, jer razvojem inteligentnih algoritama i programa, moguće je u kratkom vremenu definisati tzv. profile korisnika u svrhu marketinga. Ako takve programe posjeduju ljudi ili grupe koji imaju drugačije ciljeve, onda je zloupotreba i nelegalno korištenje i obrada ličnih podataka sredstvo za postizanje takvih, često nelegalnih ciljeva.
Uzmimo primjer spamova, phishinga ili «Nigerija email».
Kriminalne Internet bande rade često na osnovu jednostavnog principa: Pošalju email na 10 000 adresa i ako od toga 10 adresanata «proguta» podvalu, dobit je već tu. Dok pišem sjetih se jednog zemljaka koji me nazvao i tražio 1000,- KM, jer je dobio direktno od UN Centrale obavijest da je on jedan od 10 državljana BiH koji su dobili nagradu od 400.000,-KM-ova. Da bi preuzeo tu nagradu treba da otvori žiroračun, pošalje na zadatu adresu, potpiše i naravno položi na žiroračun avans od 1000,-KM.
Dinamika internetske civilizacije je moguća samo ako postoji i odgovarajuća logistika, odnosno, infrastruktura. Tako da je pojavom Big-Data-Centara (umreženih baza podataka), „hrana“ koju ti centri trebaju tj. „podaci korisnika“, postala prijeko potrebna, a mogućnost analize «korisnika» neograničena.
Stručnjaci predviđaju da će do 2020. godine biti 50 milijardi uređaja (50 000 000 000 ! ) koji će u realnom vremenu obrađivati, analizirati korisnike i na osnovu tih analiza, također u realnom vremenu, nuditi odgovarajuće proizvode, reklame, informacije itd.
Na koji način obavještajne službe koriste lične podatke, propisano je i zakonom, ali nakon afere «Edward Snowden» i tu je nastala jedna «siva zona» između legalnosti, ilegalnosti, tajnosti i šifrovanja, te načina skladištenja senzibilnih podataka.
Kod nas, gdje postoje zloupotrebe i različito tumačenje prošlosti i budućnosti, političko-etnički stavovi, takvi podaci spadaju u kategoriju senzibilnih i za državu bitnih podataka, te olako objavljivanje otvara mogućost za puno više od «objavljivanja imena», kako je to pokušao da predstavi kontroverzni Fahrudin Radončić.
Po nekim procjenama, jedan slog podataka (eng. Record) može dostići cijenu i do 1. Euro. Jedan record je npr. /ime i prezime / ime oca / adresa /, a što bi najmanje bilo u registru boraca, ako bi se to uradilo onako kako predlaže Fahrudin Radončić!
Dakle jedna «institucija» može da ima podatke BiH boraca (a mislim da to još nijedna država nigdje nije javno objavila) bez ikakvih troškova, a koje po FR trebaju biti javni!, ili maximalno za oko 100.000 KM-ova.
Ako se vratimo na početak godine i aferu o navodnom uplitanju Rusije u izbore u SAD-u, onda se ponovo postavlja pitanje šta je motivacija FR-a za odobravanjem nečega što bi, na kraju krajeva, trebalo da bude državna tajna. I pristupno samo na osnovu zakona i procedura propisanim licima, institucijama ili drugim «odobrenim» organima. Tu su neminovne špekulacije koje ponovo stavljaju rad i djelo FR pod znak pitanja.
Očigledno je da on nije dorastao shvatanju kompleksiteta modernog svijeta i cyber tehnologije ili ima neke druge upitne ciljeve, a koje opet vjerovatno štete vitalnim interesima BiH ili u ovom slučaju borcima, i koje su po pravilu pravljenje problema, upiranje prstom i vječno negiranje odgovornosti, za stanje u kojem je on na vlasti, sa monopolom na kreiranje javnog mišljenja i ambijenta.
Odnosno, borci i njihov «patriotizam» u smislu, «niko se ne stidi što je branio Bosnu» bi bili zloupotrijebljeni. Iako «patriotizam» i objavljivanje ličnih podataka tj. liste boraca, nemaju nikakve veze, osim ako neko ima druge interese.
Ako su još u recordu email, telefon onda je zloupotreba, ali i cijena na tržištu još veća.
Istu metodu koriste i marketinške firme koje pozivaju na principu 1000 poziva, ako jedan «kupi» profit je opet tu. To ne znači da je ilegalno, ali je problem ako podaci dođu u ruke npr. samozvanim ilegalnim «apotekama» koje će onda na taj način prodavati ljekove koji su zabranjeni na tržištu, mrežama pedofilije, narko kartelima, terorističkim organizacijama i drugim destruktivnim grupama.
Za laike je možda nejasno zašto bi neko plaćao toliko novca za lične podatke?
Objašnjenje je najjednostavnije povezati sa vremenom i resursima koje bi npr. neka firma trebala uložiti, a da bi napravila i ubacila u neki marketinški program npr. 100 000 ličnih podataka. A naravno, često se radi o milijardama ličnih podataka, te je tako tržište ličnim podacima postalo izvor novca za one koji «imaju» takve podatke.
Do nekih granica trgovina od registrovanih i specijalizovanih agencija je legalna, ali je onda uvijek pitanje kako te agencije dolaze do tih podataka, da li je to legalno, da li su podaci osoba dozvoljeni za javnost i da li se radi o grupama koje su napravljene na osnovu nekih senzibilnih faktora.
Senzibilni lični podaci
Trgovati ili objavljivati podatke na osnovu kojih se može odrediti rasna, etnička, sexualna, politička i «zdravstvena slika» pojedinaca ili grupe može da bude zakonski kažnjiva, ali i da dovede do zloupotreba takvih podataka, odnosno, do neželjenih ili ucjenjivačkih pojava. Kako za pojedinca, tako i za grupu, te naravno i za državu.
U slučaju liste boraca manipulacije su neograničene. Ta grupa bi bila pogodna za manipulisanje sa nekim propagandnim materijalima. U toj grupi je veliki broj pojedinaca koji su narušenog zdravlja ili boluju od PTS-a, te time mogu biti meta nekih nedobronamjernih pojedinaca, grupa, institucija ili stranih faktora.
U takvoj senzibilnoj grupi su ljudi koji su labilnog psihičkog stanja, te je moguće da neke extremističke organizacije permanetnom i ciljanom misijom dovedu i do neželjenih incidenata.
Ili da se spiskovi boraca, nađu na listama nekih terorističkih organizacija, te ugled države BiH bude narušen.
Sjetimo se liste od više hiljada «navodnih» ratnih zločinaca koji je prije više godina objavljen od Centra za istraživanje ratnih zločina u manjem entitetu, a nakon utvrđenih «nepravilnosti» Direktor je smijenjen, ali ti su spiskovi ostali «nelegalno» dostupni u internetu, te su pojedinci bili izloženi različitim vidovima represalija, ličnog omalovažavanja i profesionalnog sputavanja.
Zakonski je moguće da inicijatori odgovaraju za tu zloupotrebu npr. matičnih knjiga, ali kao i u slučaju velikog broja silovanih žena, žrtve pokušavaju da se distanciraju od takvih stvari, te tako “incijatori tih propagandnih lista” prolaze bez konsekvenci.
U eri lažnih identiteta pogotovu u ilegalnim mrežama, kao što je zloupotreba djece, imena boraca mogu da budu zloupotrijebljena s nekim «etničkim» ciljem i dok se dokaže nevinost može da se desi puno nesagledivih posljedica, kako za pojedince, tako i za grupu kojoj pripadaju pojedinci s te liste.
Odgovornost za pristup ličnim podacima
Na drugoj strani, u eri društvenih mreža zloupotreba je moguća, ali je i svaki pojedinac dužan da vodi brigu o svojim podacima.
Međutim ako neko, poput Radončića, iz samo njemu poznatih razloga, tako olako traži da se objave spiskovi boraca, to je jedan politički presedan i skandal, koji ne smije da prođe bez najmanje jedne debate o tome ko i kako smije imati pristup ličnim podacima.
expert za informacione tehnologije
