U slučaju da u Predsjedništvo BiH dođu aktuelni predsjednik manjeg entiteta i/ili još gore, vođa kontroverzne organizacije SBB Fahrudin Radončić, put da postanemo „crna rupa“ je izvjestan. A time bi bile organičene diplomatske mogućnosti, pristup raznim fondovima za zapošljavanje ili infrastrukturu, članstvo u međunarodnim organizacijama, te bi dovelo do drastičnih negativnih posljedica po državu BiH, a time i do pogoršanja standarda običnog građanina BiH.
Ruku na srce, oba političara pripadaju malograđansko-lokalno-nacionalističkim profilima, te njima takva situacija i odgovora. Ljudi takvog kova se teško snalaze na tim visokim „skupovima“ i „druženjima“, gdje egocentrični i narcisoidni močnici ne mogu da dođu do izrađaja te ih po pravilu izbjegavaju. Ta visoka diplomatija je prilično uglađena i protokolarna, ali je ipak „svjetska sila“ koja odlučuje o prosperitetu i stabilnosti svake zemlje, te svi moraju biti u stanju da prihvate i tu, uslovno rečenu i negativnu stranu.
A ako takvi ljudi, poput FR-a, dobiju vlast obično prave lokalne jednonacionalne „fildžan republike“ u kojima se oni materijalno i „intelektualno“ komotno osjećaju, a što je na Balkanu uvijek povezano sa ekstremizmom i sukobima.
Predsjednik manjeg entiteta je na tzv. Crnoj listi SAD-a, tako da u svijetu u kom je SAD vodeća svjetska sila, ta „zasluga“ ima katastrofalne posljedice za sve one koji u tim okolnostima i s takvim političarem žele praviti neke „političko-ekonomske“ dogovore.
Što se tiće „izolacije“ Radončića, situacija je još gora.
Međunarodna zajednica je tolerisala njegove manipulacije, suđenja, sabotaže, ucjene, upletenost u kriminal i destabilizaciju sve dok je mogao da ucjenjuje i zaustavlja neophodne procese koji su vitalni za funkcionisanje države, entiteta i završavanja EU Upitnika.
FR je imao „ulogu“ koju je svjetska diplomatija 90-tih privremeno poklonila pokojnom Miloševiću „kao navodnom mirotvorcu“ sve do onog trenutka dok nije potpisan Daytonski sporazum. Odnosno dok nisu ojačale snage koje su bile spremne da ga odvedu pred lice pravde.
Svjetska diplomatija je spora, ali je efikasna i obojena svim „farbama“. Prosječnom čovjeku je nemoguće shvatiti sve „uzročno-posljedične“ veze postupaka svjetske diplomatije kad je u pitanju dolazak do „demokratije“.
FR naravno ni u kom slučaju ne poredimo sa kapacitetom Slobodana Miloševića. To je bio obrazovan, mudar i diplomatski iskusan političar, koji je potcijenio „svjetsku diplomatiju“ i mislio da će „velikosrpskim nacionalizmom“ ostati vječni vladar ovih prostora.
FR je sitna riba, koja je imala „kontroverznu“ sreću da dođe do para, a što je na Balkanu, pogotovu u BiH, kod dosta građana, često mamac za srednjoročne „uspjehe“.
Ali vratimo se na temu „izolacije“.
Nejasno je još uvijek kako je Radončić krajem prošle godine „napravio pauzu“ sudskog procesa, sa obrazloženjem da će ići na put u SAD. Nejasno zbog toga što bi sud trebao da zna da osobe protiv kojih se vode sudski postupci ili koje su osuđivane za neka propisana djela ili npr. koji imaju veze s terorizmom ne mogu dobiti vizu za SAD. Dakle nejasno je da je sud prihvatio takvo obrazloženje, jer Radončić je optuženi u jednom krivičnom procesu. Dovodi se u vezu sa skoro završenim suđenjem na Kosovu. Čak su kolale špekulacije o direktnoj ili indirektnoj povezanosti njega ili ljudi kojima je blizak sa skoro isporučenim SAD-u osumnjičenom za povezanost sa terorističkim djelima i organizacijama, a kako su pisali portali prilikom analiziranja skrivanja i klinike u kojoj je navodno bio na liječenju.
Dakle razlog za FR „izolaciju“ je jedna veoma duga lista „otvorenih pitanja“.
Doda li se tome zahtjev SBB-ovog poslanika da Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova dostavi spisak podnešenih krivičnih prijava protiv Fahrudina Radončića od januara 2018. godine, te da je taj poslanik kod predsjednika većeg entiteta govorio o „šest prijava koje su podnese protiv Radončića“, onda dolazimo do jedne katastrofalne kontadikcije između morala, nemorala, etike i bezobzirnosti prema običnim ljudima države BiH.
Drugim riječima, Radončič je prepoznat kao nacionalističko-populistički destabilizirajući faktor u BiH, te sa svim gore- navedenim je opterečen sa najgorim hipotekama povezanosti s kriminalom, krivičnim djelima i suđenjima za uticaj na pravosuđe i odjednom takav čovjek! na stranačkom biltenu, a bez trunke stida, govori o “izolaciji” aktuelnog Člana Predsjedništva BiH?!
Zašto to nije čudno?
Zato što je Radončić providna ličnost koja pripada grupi osoba koje igraju na principu „prebaci balon u tuđu avliju“, a da se „ne vidi smeće u mojoj“.
Drugim riječima, ako želimo razumijeti ko je on i šta je on, često treba samo ono što je „u tuđoj avliji“, prebaciti u „njegovu“.
Kako je Radončić totalno izolovan i nepotreban međunarodnoj zajednici nakon predaje Upitnika, on pokušava barem na lokalnoj „sarajevskoj“ razini koliko-toliko napraviti haos i ostati „koliko-toliko“ na vlasti tj. barem onoliko koliko je moguće da rasturi sudski sistem i nađe spas od najvjerovatnije novih suđenja, završenih istraga, otkrivenih dokaza itd.
