Abdulah Sidran svjetsku slavu stekao je kao pisac scenarija za višestruko nagrađivane filmove “Sjećaš li se Dolly Bell”, “Otac na službenom putu”, “Praznik u Sarajevu”, “Kuduz”, “Savršeni krug”, a popularnost je stekao kroz pisanu riječ, svoje znanje, stavove i razmišljanja.
Njegove knjige nose epitete bestselera, a posebno je u javnosti odjeknula njegova romansirana autobiografija, roman “Otkup sirove kože”. Predstave za koje je pisao tekstove slove za najizvođenije i najtraženije, poput one “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce”.
Kratka Biografija
Abdulah Sidran bosanskohercegovački je pjesnik, pisac i scenarist. Rođen je 1944. godine u Sarajevu, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju te Filozofski fakultet. Još kao mladić počeo se baviti autorskim radom, uređujući omladinske listove i magazine. Radio je na TV Bosne i Hercegovine sve do rata 1992. godine.
Kao književnik pojavio se šezdesetih godina svojim pjesmama u prozi. Pripadao je generaciji mladih književnika nazvanih “šezdesetosmaši”. Njegove pjesme prevođene su na njemački, talijanski i francuski jezik.
Neka njegove poznate pjesme su: “Bivši drugari”, “Bosna”, “Djevojčica iz Ulice Prkosa”, “Hoće li išta o meni znati”, “Mora”, “Planeta Sarajevo”, “Sarajevske priče”, “Zašto tone Venecija” i druge.
Zbirke pjesama su mu: “Morija”, “Šahbaza”, “Potukač”, “Kost i meso”, “Sarajevska zbirka”, “Bolesti od duše”, “Sarajevski tabut” i druge.
Osim kao pjesnik, Sidran je jako poznat po filmovima za koje je pisao scenarije. Najpoznatiji su “Sjećaš li se Dolly Bell” i “Otac na službenom putu”.
Za svoje zbirke pjesama Sidran je nagrađen brojnim nagradama, među kojima su Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Zmajeva nagrada i značajna Nagrada slobode francuskog PEN-a. Sidran je bio nagrađivan i za svoja filmska ostvarenja. Također je i redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH.
“50 godina pišem, rijetki su bili trenuci da se u trenutku pisanja čovjek osjeća sretnim, pisanje je težak posao, rudar u jami na 600 metara ispod zemlje u toku radnog vremena izgubi dvije-tri kile, a od dvije do četiri kile izgubi velemajstor šaha dok odigra partiju. Tako je i pisanje težak posao, o kome ne znaju oni koji nisu unutra. Ako me vidite da perem sudove to znači da mi nije do pisanja. Moj je život tekao tako da nisam razmišljao o književnosti, već kako da preživim”
“Filozofija možda nije riječ koja bi se svidjela Sidranu, ali on je vrlo ponosan na svoju mudrost, a mudrost koja podrazumijeva izvjesnu, makar i necjelovitu, makar i sasvim rasparčanu sliku svijeta jeste filozofija. Sidranova filozofija je, razumljivo, po svojoj prirodi umjetnička, više postavlja pitanja nego što daje odgovore, ali veličina jednog mišljenja je u njegovoj prodornosti, a ne u spremnosti da daje gotova rješenja, recepti sigurno nisu dio Sidranove prirode i poetike.
Abudalah Sidran nema šema, nepoštovanja, predodređenih ideja, sve je, kao i život sam, kretanje, treperenje, pokrivanje jedne stvari drugom, iz kojeg se zaključci eventualno mogu izvlačiti, ali se ne mogu nametati. Ljudski život nije zabava, nego je službeni put po tome što ima kraj, a kraj je po logici stvari i cilj – nešto prema čemu se ide makar i protiv svoje volje, ali prije kraja u njemu ima mjesta za najraznovrsnije stvari, pa i za sreću i zadovoljstvo.”
― Napisano je u predgovoru Tvrtka Kulenovića za knjigu filmskih scenarija objavljenu u Izabranim djelima Abdulaha Sidrana, koje je prije nekoliko godina izdao Bosnia Ars.
Vrijeme u kojem se Abdulah Sidran pojavio u našoj književnosti obilježeno je dinamičnim otvaranjem ove sredine prema savremenim tendencijama u evropskoj književnosti. Događaji u Sidranovom pjesništvu javljaju se kao osjećanje, ali kao i postupak i izuzezno je značajan za njegovo književno stvaralaštvo. Njegov grad kojem je posvetio dio svojih djela daje nam sliku i potvrđuje stav da ništa tako ne vrišti, kao umjetnički kreirana tišina, ali pjesnik nije slikar on mora govoriti i onda kada svi zanijeme, i nekome se mora obratiti, a zna da je svijet i lijep i gluh.
Abudlah Sidran je čovjek bogate biografije, autor je najljepših pjesama, dramskih tekstova, scenarija i knjiga. I uvijek nešto piše, njegova znatiželja je preširoka, ima zapise, dokumente i bilješke, za koje mu ne bi bilo dovoljno ni sedam života da desetinu toga uobliči u književnu formu.
