Upravo na dan državnosti Srbije, neki poremećeni um ili više njih su na ulaz Ambasade Srbije u Sarajevu postavili uvredljiv i provokativan plakat naslovljen sa “Četnici – kostobacani”, a Ambasador Srbije u BiH Stanimir Vukićević je već “unaprijed” odredio etničku pripadnost tog “poremećenog uma” i naravno, tipično za srbijansku političku klimu, odredio je i “političku konotaciju svega”.
Kako prenose mediji, Ambasador Srbije je odredio i kvalifikovao incident na sljedeći način:
Vukićević smatra da su ovaj, vrlo provokativan plakat i za danas u 11.00 časova najavljene demonstracije Bošnjačkog pokreta ispred zgrade Amabasade dva povezana događaja.
On je istakao da nema nijednog povoda za takve reakcije.
“Niti smo šta radili, niti preduzimali, ni Ambasada, niti Srbija da bi se tako reagovalo. Razlog može da bude današnja proslava državnog praznika (Sretenje) i da se na taj način pokaže raspoloženje jednog dela bošnjačke populacije koji ne želi dobre srpsko-bošnjačke odnose, koji želi incidente i ne želi normaliziciju odnosa između zemalja u regionu, pre svega između BiH i Srbije”, ocijenio je Vukićević.
Naravno da su sve sigurnosne i policijske agencije u BiH na nogama i da će sve učiniti da se odgovorni otkriju i sankcionišu. Bez obzira na sve probleme koji se prave Bosni, ipak je Sarajevo internacionalna metropola u kojoj godinama sigurno borave ogromne diplomatske i internacionalne institucije i ljudstvo.
Međutim, interesantna je izjava ambasadora, ako se pogleda kontekst situacije koja je trenutno na sceni u BiH. Glavna tema su potencijalne paravojne formacije koje su pod navodnom kontrolom režima u manjem entitetu, kao i trenutna tema i rasprava o ogromnom arsenalu oružja koje se nabavlja za potrebe policije manjeg entiteta. O svemu pišu zabrinuto internaconalni mediji, a što ne znaći da je baš tako. Možda je sve prenapuhano i zbog poznate prošlosti i straha, pogrešno interpetirano. Ipak s razlogom, uzmu li se u obzir desetogodišnji pritisci i opšteraširena islamofobična institucionalna sigmatizacija najbrojnijeg i najviše ubijanog naroda u BiH, koje provodi režim manjeg entiteta.
Naravno, sigurno je da je aktuelna policija u manjem entitetu pod kontrolom “par” ljudi aktuelnog režima, te su zbog toga scenariji da bi se mogla upotrijebiti i institucionalna sila npr. protiv primopredaje vlasti ili slično, realna opcija, a što opozicione partije uvijek napominju.
Druga interesantna pojava je da aktuelni Ministar unutrašnjih poslova Srbije pripada krugu zvanićnika koji svojim neodgovornim izjavama o sudskim procesima, prejudiciranju krivice onih kojima se sudi, “odmjeravanju” potrebnih kazni za te “optužene” i “kvalifikovanju” krivičnih djela za potrebe “dnevne politike” propagira u stvari politiku bezakonja, linča i straha, a o čemu izvještavaju srbijanski mediji i pojedine nevladine organizacije.
Preslikavajući izjavu Ambasadora Srbije u BiH na ovakvu amosferu postavlja se pitanje da li je on tom izjavom napravio diplomatski skandal u BiH i unaprijed najbrojniji narod BiH, a koji je u prošlosti najviše ubijan od strane drugih, stavio u negativan kontekst?
Jer on nije Ambasador u bošnjačkoj državi, nego u Bosni i Hercegovini, a koja je po Ustavu multietnička država, uređena na osnovu međunarodno priznatih normi i konvencija.
Naime, definitivno je nepotrebna diskusija o tome je li to uradio neko ko je normalan, jer naravno da nije i nadati se da će biti ubrzo takva budala dovedena pred lice pravde. Međutim, zbog etničko-populističkih prejudiciranja ovakvih skandala, policija nema slobodan teren da otkrije počinioca. Kad se tome dodaju naknadne izjave sociopolitičara i budala koji su ovaj plakat upakovali u pravljenje države i uništavanje druge, onda cirkus, kao i deset zadnjih godina, postaje još interesantniji. Sjetimo se incidenta u Srebrenici, kad je “neko” napao Aleksandra Vučića, ali ni do danas nije otkriveno ko. Jer već unaprijed djelo je od srbijanske politike i manjeg entiteta okvalifikovano kao djelo “Pokušaj ubistva” i djelo “radikalnih Bošnjaka”, ali o prisustvu pripadnika srbijanske obavještajne službe i procesima koji se vode protiv njih, sociopopulisti “ne razgovaraju i ne otkrivaju”. Tako da otkrivanje “počinilaca” tog napada najvjerovatntnije nije u kapacitetu BiH sigurnosnih agencija, ali se zdušno koristi za sigmatizaciju najbrojnijeg i najviše ubijanog naroda u BiH. Kako stvari stoje, a nakon najava Predsjednika Kosova, i rezultati istrage povodom ubistva Olivera Ivanovića daju upravo takve rezultate i potencijalne krivce.
Doda li se tome još činjenica, da je prema objavljenim fotografijama, ovaj uvredljivi plakat bio pažljivo upakovan i s velikom brigom zalijepljen na ulaz ambasade, a koja bi trebalo da je pokrivena video nadzorom, onda se može špekulisati da je “postavljač” plakata isplanirao efekat, bez straha da će biti otkriven?
Kako sigurnosne agencije BiH ne mogu (ne smiju) utvrditi porijeklo ljepila, fascikla, papira, štampaća, ako je na teritoriji “druge države”, onda pod premisom ovakve špekulacije, počinioc vjerovatno ostaje tajna za nas, ali ne i za nekoga drugog.
Činjenica da su najavljeni protesti održani, ipak demantuje prejudiciranje koje je tema ovog texta i dodatni element da se ozbiljnije razmisli o diplomatskim skandalima.
Nadati se da nismo u pravu, jer takav ishod je tragedija društva u kojem živimo.
