Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane je povodom najave govora predsjednika Evropske komisije (EK) Jeana-Claudea Junckera u Evropskom parlamentu 6. februara 2018. godine, a koji će se odnositi i na proširenje EU na Zapadni Balkan, pripremio analizu mogućih posljedica najavljenog govora i planova EU u pogledu proširenja.
Analiza obuhvata sve aspekte europske unutrašnje i vanjske politike, kao i dio koji se odnosi na proširenje i na Zapadni Balkan. Analiza se dotiče i negativnih političkih trendova, koji su obilježili 2017. godinu, kao i početak 2018. Imenovani su faktori, države i političari koji svojim ekstremističko-nacionalističkim i (para)vojnim djelovanjima, prijetnjama, ratnohuškačkom reotorikom i blokadama destabiliziraju Zapadni Balkan i Bosnu i Hercegovinu, ali dovode u opasnost i čitavu EU. Nije isključeno da će nakon ove analize i najavljenog govora EU ponovo posegnuti uvođenju sankcija pojedinim političarima, pogotovu onim koji su svojim destruktivnim i eskalativnim potezima vratili BiH u atmosferu sličnu devedesetim. Uzimajući u obzir da je i administracija novog američkog Predsjednika Donalda Trumpa već više puta kritikovala “nedjelovanje” Evropske Unije u skladu sa američkim odlukama, posebno kad je u pitanju sankcionisanje extremističkih protagonista, nije isključeno da će balkanski političari koji su na tzv. “američkoj crnoj listi” biti predmet novih evropskih sankcija, a kako bi se ubrzao put balkanskih zemaja prema eurointegracijama.
Analiza se fokusira i na pozitivne trendove. Predsjedavajući Vijeća Ministara BiH Denis Zvizdić i predsjednik Vade Republike Makedonije Zoran Zaev prepoznati su kao nosioci najpozitivnijih političkih trendova i procesa ne samo na Zapadnom Balkanu. Obojica pokušavaju i ulažu napore, da svoje države što jače učvrste i približe EU i NATO-u.
Zaev je na dobrom putu rješavanja dosada najtežih političkih pitanja ne samo regiona, počevši od spora sa Grčkom u vezi sa imenom Republike Makedonije, do odnosa sa Bugarskom.
S tim u vezi Makedonija je potpisala istorijski sporazum o dobrosusjedstvu sa Bugarskom, a parlamenti Republike Makedonije i Bugarske su ratificirali sporazum. Pregovori sa Grčkom idu u pozitivnom smjeru ka traženju mogućeg zajednički prihvatljivog rješenja, dok pitanje odnosa sa Albancima je riješeno unapređenjem upotrebe albanskog jezika i jezika manjih etničkih zajednica, što doprinosi boljoj unutarnjoj integraciji države. Zaev je i uplitanje Srbije u makedonske unutrašnje stvari riješio na najbolji mogući način i tako pokazao da je primjer političara, koji dobrobit svoje države i multietničkog društva gradi na sporazumijevanju, pregovorima i kompromisu.
Denis Zvizdić, politički lider čvrsto opredijeljen za euroatlantski put Bosne i Hercegovine u čijem mandatu su deblokirani, nakon skoro osam godina zastoja, evropski integracijski procesi pridruživanja.
Uknjižena je 31 vojna lokacija u BiH kao uvjet za aktivaciju MAP-a, predata aplikacija za članstvo u EU i ovih dana će BiH predati Upitnik Evropskoj komisiji kao uslov za dobivanje kandidatskog statusa. Upravo su pod predsjedavanjem Zvizdića odblokirani navedeni procesi u Bosni i Hercegovini. U međuvremenu, Crna Gora je 2010. godine dobila kandidatski status, Srbija 2012, Albanija 2014, a BiH je bila u blokadi od 2008-2015.godine (o.a. analiza u daljem konkretizije krivce tog zastoja).
Dolaskom Zvizdića 2015.godine, pa zatim Zaeva u Makedoniji, u maju 2017.godine Zapadni Balkan dobiva novu energiju, dobiva dvojicu lidera koji mogu i znaju stvoriti atmosferu povjerenja, međusobnog sporazumijevanja, ali i u najvećoj mjeri pronalaziti kompromise da bi Makedonija i Bosna i Hercegovina postale punopravne članice EU i NATO-a.
Vodeće članice EU su veoma brzo zaboravile da je upravo BiH bila i ostala država koja je najviše trebala i treba pomoć od strane EU zbog poznatih dešavanja krajem devedesetih godina prošlog vijeka. Analitičari smatraju, da ne treba zaboraviti da je Savezna Republika Jugoslavija (SRJ), poslije Srbija i Crna Gora, bili glavni faktor nestabilnosti u regionu i EU i da su zbog ekspanzionističkih ratova koje je vodio Slobodan Milošević, svjetska zajednica prevashodno SAD i EU, pod okriljem NATO-a vojno intervenirala u BiH 1995.godine, dok je NATO 1999.godine skoro tri mjeseca vojno intervenirao protiv Srbije i tako zaustavio zločine nad Albancima na Kosovu.
Izbori u BiH – okidač mogućih sukoba
Predstojeći parlamentarni izbori u BiH, koji će se održati 7. oktobra 2018.godine su mogući okidač sukoba unutar BiH.
Predsjednik manjeg BH entiteta je planer i organizator svih aktivnosti koje destabiliziraju BiH i region. Podršku dobiva ne samo od Srbije, nego i od Dragana Čovića (HDZBiH) i dijela HDZ-a Hrvatske.
On preko zaštitarskih (security) agencija, koje su uglavnom u vlasništvu njegovih prijatelja, vrši obuku svojih (para)vojnih formacija. Obuka se vrši uglavnom na Bliskom istoku i Afganistanu, navode analitičari.
Hrvatska i Srbija
Hrvatska je u dubokim financijskim vezama sa Rusijom što se odražava na ukupnu sigurnosno djelovanje NATO-a i sigurnost EU. Hrvatske (protu)obavještajne agencije ne pokrivaju rusko obavještajno i vojno djelovanje i uplitanje u regionu i ne postoji nikakva saradnja Hrvatske, kao članice EU i NATO, sa državama regiona u pogledu ruskog djelovanja, posebno u BiH.
Danas Srbija vodi sličnu politiku koju je vodio Slobodan Milošević uz jedinu promjenu, što se danas snažno oslanja na pomoć i podršku Rusije. Djelovanje i retorika političke i crkvene elite iz Srbije je identična kao krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, ali danas nema JNA, a Srbija je, kao i Rusija, okružena državama koje pripadaju NATO-u. U takvoj situaciji, kada srbijanska politika i dalje pokušava manipulirati sa Srbima izvan teritorije Srbije ugrožavajući na određene načine BiH, Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru, pa i Hrvatsku, EU se intenzivno pokušava dodvoravati Srbiji, državi koja NATO savez smatra neprijateljskom organizacijom i agresorom.
EU mora mijenjati pristup prema BiH i Makedoniji
EU mora mijenjati svoj pristup prema BiH, ali i drugim državama koje su bile žrtve ekspanzionističke politike SRJ odnosno Srbije, posebno prema BiH koja je bila izložena i agresiji Republike Hrvatske. EU mora favorizirati političare koji su iskreno svojim dosadašnjim odnosom i aktivnostima pokazali da su čvrsto opredijeljeni za euroatlantske integracije.
EU podržavajući političare i države, koje ne samo da neiskreno sudjeluju u integrativnim procesima, nego “sapleću noge” drugim državama Zapadnog Balkana, radi protiv svog vlastitog interesa, čime dodatno ugrožava sigurnosnu situaciju na Balkanu i EU.
Podrška Zaevu je istovremeno podrška i Zvizdiću i Bosni i Hercegovini, podrška Zvizdiću je podrška Albinu Kurtiju na Kosovu, odnosno podrška demokratskim političarima Zapadnog Balkana od strane EU je ključ za rješenje krize na Zapadnom Balkanu. EU ima veliku odgovornost, podržavati političke lidere i države koji rade protiv sigurnosti Zapadnog Balkana i EU ili ići “težim putem” podržavati demokratiju i sposobne mlade političare koji su se uhvatili u koštac sa nacionalističkim i autokratskim sistemima i politikama Zapadnog Balkana. Zbog toga će se dodatno intenzivirati napadi i pritisci na Zaeva i Zvizdića.
Analitičari smatraju da EU, a posebno SR Njemačka, treba da “favoriziraju” ulazak u EU one države koje iskreno podržavaju članstvo svojih država u EU, te da se u fokus stave Bosna i Hercegovina i Republika Makedonija, a ne Srbija kao uzročnik svih ratova krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, koja je i danas jedan od faktora nestabilnosti regiona.
Podrška demokratsko izabranim vladama i političarima iz regiona, koji iskreno podržavaju euroatlantske integracije su najbolji putokaz za EU i trebaju iskoristiti presedane koji su bili upotrijebljeni kod ulaska u EU Rumunije, Bugarske i nekih drugih država.
Najave EU i predsjednika Evropske komisije Jean-Claude Junckera da će se naredno proširenje EU dogoditi 2025. godine i da će tada favorizirana Srbija i Crna Gora postati punopravne članice EU, a preostale države da će biti prepuštene neizvjesnosti i “dobroj volji” Srbije da blokira druge države regiona na putu ka evropskim integracijama, predstavljalo bi političko i moralno posrnuće EU i još jednu historijski pogrešnu i nepravednu odluku EU, koja će imati dalekosežne posljedice na budućnost regiona i Evrope kao kontinenta.
Analizu možete pročitati OVDJE.
