meriscon

Slučaj Memić: Advokat i/ili Memić falsifikovali fotografije kako bi Tužilaštvo naveli na pogrešan trag
Komentari i kolumne HQ

Share

Koliko je Memić u poremetilačkom pohodu, uzdignut medijskim kosovcima, poletio u zanosu da na smrti sina liječi komplekse konzervativnog narcisoida, najbolje govori njegov kriminalno-falsifikatorski pokušaj da pravosuđe “prisili” da njegovu apokaliptičnu sarajevsko-čaršijsku “istinu” pretvori u realnu istinu. Onako kako njemu u njegovom poremečenom pohodu odgovara. Memić je zajedno sa njegovim s krivične strane sumnjivim advokatom falsifikovao fotografiju (privatnu!) i tako pokazao ko stoji iza svega. Dakle, kao i uvijek kontroverzna organizacija (mafija?) okupljena oko avazovskih političko-petokolonaških ratnih profitera i ratnih novinara.

"Quo Vadis, Aida?" - Istina je jedini put prema svjetskom tronu
Film

Share

Film na žalost nisam još pogledao, osim trilera i nekih kratkih scena, ali upravo zbog toga ovaj moj osvrt dobija na značaju. Nominacija za Oskara u kategoriji najboljeg stranog filma je fenomenalna vijest za BiH, za umjetnost.
Na drugoj strani, režiser/ka Jasmila Žbanić je godinama u vrhu svjetske kinematografije, te je ova nominacija, u stvari, samo kontinuitet njenog bavljenja filmom. A kontinuitet i osvajanje još „viših stepenica“ u nekom pozivu je odlika samo vrhunskih ljudi, stručnjaka, intelektualaca, umjetnika i drugih koji vrijednim radom „dosežu“ nove sposobnosti i vidike.

prof. dr. Mirko Pejanović
Društvo

Share

Bosna i Hercegovina je obnovila svoju državnost potkraj Drugog svjetskog rata na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu 1943. godine. Od 1945. godine pa sve do 1990.godine, Bosna i Hercegovina je razvijala svoje državne kapacitete kao i druge jugoslovenske republike.

Featured ARTist: “Priče iz Mrkonjića” – Mladen Mlađo Svetinović
Featured ARTist

Share

Duša grada (čaršije) koja šeta i miriše ulicama, koja prenosi toplinu i zvuk sudara nakovnja i čekića ili šalje dodir čaršijskih sokaka je simbioza i (ne)namjerna interakcija pojedinaca, stanovnika te čaršije, koji svojim individualnim i svakodnevnim bivstvovanjem pored nas, postaju dio nas, i mi dio njih. Kao što udisanje zraka postane „podrazumijevajuća“ rutina, tako ljudi u većini, ne dožive (osjete) dušu nekog mjesta ili grada, osim kad se dogode ili dožive situacije i životni izazovi koji su narušili rutinu življenja ili se pojave knjige poput „Priče iz Mrkonjića“.