Ako baš hoćete da udovoljite „etničkoj diskriminaciji“ onda postoji samo jedno demokratsko rješenje koje zadovoljava kriterije „Čovićeve konstitutivnosti“, presude evropskih sudova i evropske konvencije. To rješenje je JEDNA IZBORNA JEDINICA na teritoriji Bosne i Hercegovine, u kojoj svi građani biraju tri Člana Predsjedništva (jednog Hrvata, jednog Srbina, jednog Bošnjaka).
Ujedno je to i kompromisno rješenje u koje vjeruju “međunarodni diplomati”, pa ne znam zbog čega se problem ne rješava kad je baš jednostavno.
Dodajući uslov da u slučaju glasanja za Člana Predsjedništva iz reda „ostalih“, glasač ne može da bira Člana Predsjedništva iz reda tzv. konstitutivnih naroda, zadovoljava se i presuda Sejdic-Finci, Zornić i ostali.
Međunarodna zajednica, posebno EU i SAD diplomati angažovani na trenutnom rješavanju problema kršenja Daytona i državnog udara od strane ekstremističkih političara iz manjeg BiH entiteta i traženja rješenja za izborni zakon „po etničkom principu“ moraju da vode računa o greškama koje su učinjene u prošlosti. A koje su koštale preko 100 000 ljudskih života i dva miliona raseljenih iz Bosne i Hercegovine. Tada su npr. žrtvama agresije uveli embargo na oružje, iako su agresori imali naoružanje tadašnje Jugoslavije, 4. sile u Evropi po količini vojnog naoružanja.
Postoji samo jedno demokratsko rješenje, a koje je demokratsko i na principima ljudskih prava i međunarodnih presuda, a koje treba primijeniti na izbor Članova Predsjedništva BiH. Sva druga rješenja su diskriminatorska i latentno se mogu dovesti u vezu sa islamofobijom. Jer šta bi bilo kad bi Bošnjaci tražili da samo oni biraju njihove predstavnike, ali samo Bošnjake?
Dakle, Čović i međunarodna zajednica, posebno Hrvatska i Srbija, traže princip konstitutivnosti naroda po definiciji koju je „izmislio“ Dragan Čović: da samo pripadnici iste etničke grupe mogu da biraju pripadnika te etničke grupe. Ova definicija je naravno “na liniji šovinizma”, jer narod/pojedinac je konstitutivan ako bira „slobodno“ koga hoće, a to znači da je „konstitutivni“ predstavnik i onaj koji ne mora „obavezno“ biti iz iste „konstitutivne“ etničke grupe, ako je dobio odgovarajući broj glasova.
Dakle, Čovićeva definicija „konstitutivnosti“ je kontradiktorna univerzalnoj evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i slobodama.
Ali ako je baš iskren u njegovim namjerama i posebno zbog njegove velike „ljubavi“ prema domovini Bosni i Hercegovini (kako on to “iskreno” ponavlja i upakuje u ostale fraze), onda gore izloženi prijedlog će on sigurno da prihvati.
Ako ga odbije, onda je to potvrda da je Dragan Čović, kao što smo više puta potkrijepili činjenicama, velikosrpski akademik i realizator. Ali i pristrasan, jer njegov partner u rušenju demokratske BiH, šovinističko-secesionistički vođa državnog udara iz manjeg BiH entiteta, je predstavnik “Čovićevih Hrvata”, a prosrpskom akademiku Čoviću to ne smeta. Nadati se da to nema veze sa “posebnim” odnosom prema najbrojnijem narodu u Bosni i Hercegovini, a kojeg spomenuti svakodnevno vrijeđa na rasističkoj bazi.
H.M.
