“Šetao sam s prijateljima, sunce je zalazilo, nebo se pretvaralo u krvavo crvenu boju. Odjednom sam se osjetio iscrpljenim, zaustavio sam se i oslonio na ogradu: vidio sam krv i plamene jezičke iznad plavo-crnog fjorda i grada. Moji su prijatelji nastavili hodati, a ja sam ostao, drhteći od nemira, i osjećao sam beskrajan krik kako prolazi prirodom”.
Tako je opisao Edvard Munk nastanak njegove slike „Krik“ , koja je postala jedna od najpoznatijih likovnih djela svih vremena.
Mjesto gde je nastala slika dobro je poznavao. Istočni dio Osla, pogled s brda Ekerberg. U neposrednoj je blizini bila bolnica za mentalno oboljele, gde je bila smještena njegova sestra Laura koju je svakodnevno posjećivao.
Umjetnikova druga sestra i majka umrle su od tuberkuloze, a otac mu je bio religiozni fanatik. Bio je to trenutak u životu norveškog umjetnika u kojem je čuo snažan krik. Lica njegovih prijatelja, opisao je naknadno, postajala su blijedožuta, a on je sam dobio snažan osjećaj da je na prekretnici, da ne može više, proganjao ga je i sustizao “teror ludila”.
Postoje četiri verzije “Krika” (izvorno je naziv bio “Krik prirode”), nastale između 1893. i 1910. Rado je ponavljao ovaj motiv, razlike među verzijama nisu velike. Dva su ulja, dva pastela.
Dvije slike se nalaze u Norveškom nacionalnom muzeju, jedna u muzeju Munch u Oslu, dok samo jedna verzije slike se nalazi u privatnoj kolekciji.
Krik” je simbol nemira modernog čovjeka, trenutka u kojem se njegova duša raspada, pa su ga često dovodili u vezu s Ničeovom objavom smrti Boga i Šopenhaureovom filozofijom.
Kasnije su se pojavile brojne interpretacije “Krika”, od toga da su se krikovi čuli iz obližnje mentalne institucije, ali i klaonice koja je bila u blizini, do toga da se do Osla vidjela erupcija vulkana u Indoneziji, što je inspirisalo crvenu pozadinu.
“Krik” je često bio i meta lopova. Jedna od verzija prvi je put ukradena 1994, ali je vraćena iste godine. Deset godina poslije toga ukradene su druge dvije verzije, ali i one su vraćene. Ovu koja je na prodaji, kako pišu svjetski mediji, teško da će kupiti muzej, “jer nijedan muzej nema toliko novca, osim ako ga nije osnovala kraljevska porodica”. Aludiraju, naravno, na državu Katar, koja je za Sezanove “Kartaše” nedavno dala čak 250 miliona dolara.
Slika ”Krik” jedna je od najprepoznatljivijih djela u umjetnosti. Brzo je stekla status ikone u popularnoj kulturi. Interpretirana je bezbroj puta, od ”Simpsonovih”, preko BBC-ove serije ”Doctor Who”, do filma ”Vrisak”. Vremenom je postala i simbol anksioznosti modernog čovjeka i univerzalnog bola. Edvard Munk je definisao moderno doba, doba nemira, nesigurnosti i anksioznosti.
Arman Kaharevic
