Upravo na dan koji je odlučujući za put jedne zemlje u smjeru ekonomskog napretka (EU Upitnik), te na Dan Nezavisnosti iste zemlje, populacija od nekoliko stotina onih koji su bivši borci, mahom Armije BiH i HVO-a dolaze na proteste tj. na raskršća i ceste, postavljaju barikade i blokiraju ionako blokirani ekonomski prosperitet države o kojoj govore i na koju, zbog velikih socijalnih problema, iskaljuju bijes.
Na dan kad Predsjednik Evropske Komisije dolazi da preuzme dokument koji ovoj zemlji, ali i našim borcima, daje zeleno svjetlo prema Evropskoj Uniji, a koja upravo ugroženim socijalnim kategorijama, daje šansu da mogu da ostvare kakvu-takvu egzistenciju.
Ne ulazeći u probleme koje su tih nekoliko stotina boraca natjerali na ulice, ipak je čudno da su se ove demonstracije najavile i dogodile upravo na dan kad je Juncker lično došao u ovu našu napačenu zemlju i na dan koji je podsjećanje na dan, kada su građani Bosne i Hercegovine, i pored u to vrijeme stvorene paradržave na više od polovine BiH, izašli i dali glas za SLOBODU i za upravo ovaj današnji put, put prema DEMOKRATIJI i SLOBODI, a koja je nesumnjivo ugrađena u principe i bivstvovanje Evropske Unije.
Taj put je težak, dug, ali nema alternative.
Valjda je svima koji stoje iza protesta, bilo jasno da će zbog tako važne posjete čitav državni/entitetski aparat biti zaposlen oko te ceremonije. Ne samo zbog sebe, nego da se ne desi visokoj evropskoj delegaciji, nekakav nepredviđen incident, a koji bi zauvijek pokopao naš put u bolje sutra. Dakle, svima je trebalo biti jasno, a nejasno je ako i zašto nije, da danas nema mogučnosti za rješavanje problema, te se postavlja pitanje koji je cilj tih demonstracija.
Demonstracije i protesti u evropskoj demokratiji
Evropska demokratija takođe dozvoljava demonstracije, štrajkove i ostala okupljanja, ali sve je propisano zakonom države u kojoj se održavaju demonstracije. I u evropskim zemljama, demonstriraju doktori, piloti, mašinovođe, vojnici, policija, ali nikada ne dovode u pitanje funkcionisanje saobračaja ili nasilnog blokiranja zemlje.
I u evropskim zemljama, u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, dolazi čak i do nasilnih demostracija, ali nikada demonstranti nisu blokirali putne pravce i tako paralisali ekonomski zivot, i time ugrozili i „nevine“ učesnike saobračaja, djecu, trudne žene, starce, dostavu ljekova, hitnu pomoć, policiju ili druge za jedno društvo vitalne sektore.
Neki će reći, lako je njima, oni su puni para, međutim u evropskim zemljama demonstriraju i stranci koji su npr. pod nekim represalijama, jer je npr. neka budala izvršio teroristički napad, pa policija onda da bi ga pronašla vrši racije, pretrese, blokade i sve što u takvim situacijama zakon dozvoljava i propisuje. Drugim riječima tim demonstrantima, pod takvim strahom, nije do para, ali opet ne stavljaju balvane na autoputeve i najprometnije ceste. Jer to je, u principu, šteta koju nanose i sebi. Manje saobračaja, manje prometa, manje poreza, dakle, manje penzija, socijalne pomoći itd.
U suprotnom slučaju, u evropskim zemljama, državni aparat brutalno prekida takve demonstracije. Jer u kapitalističkoj demokratiji, možeš sve da radiš, ali poslovanje i porezni sistem je svetinja, odnosno, država koja ne pripada samo „demonstrantima“, nego svim građanima, a kojih je po pravilo uvijek puno više nego demonstranata. To je ta nemilosrdna logika zakona i odnosa prema njemu. Kod nas naravno postoji više senzibiliteta, te se neke stvari, pogotovu zbog prošlosti i teške ekonomske situacije do nekih granica tolerišu, a na stranu, što je u principu naš balkanski mentalitet prilično osjetljiv na ljudske patnje.
Interesatno je takođe da je nekoliko stotina boraca koji su blokirali saobračaj, dakle manjina njih, uradili upravo ono što je jedan borac iz Podrinja prije neki dan najavio:
„Mi nećemo ići svi gore, gdje će nas oni (o.r. policija) čekati sa štitovima, nego neki trebaju ostati i ovdje, gdje su njihove (o.r. od policije) porodice. Na pitanje iz publike, taj isti „borac“ je rekao „Onda ćemo ih sjeći sjekirama“
Video sa tog sastanka su objavili neki mediji, ali zbog tog strašnog primitivizma, mi ga ne objavljujemo, s nadom da će nadležni organi, spomenutog „borca“ sankcionisati, ali i ispitati u čije ime je na tako brutalan način prijetio porodicama policajaca, jer je očigledno da je i ovaj put politika umiješala prste.
Ako niko drugi, a ono upravo borac, morao bi da ima razumijevanja i poštovanja prema jednom policajcu, koji je po pravili u istoj situaciji kao i on. I u ratu, i u miru.
Način kako su ove demonstracije pripremljene, timing i kako su izvršene, dakle, izvan gradova, potvrđuje ovu strašnu i brutalnu strategiju koju je najavio spomenuti „borac“.
Kako kod nas sve ima političke konotacije, pitanje je koja politika, odnosno koja organizacija podržava blokiranje vladavine zakona u većem entitetu?
Kojoj političkoj organizaciji je odgovaralo da danas bude incident koji bi BiH predstavio u lošem svjetlu, koja je i do sada blokirala napredak EU upitnika i koja je svakodnevno širila negativnu sliku o svemu što radi aktuelna vlast?
Drugim riječima, neka organizacija koja godinama upire prstom u vlast i sve ono što je i dobro i loše, prikazuje u negativnom kontekstu, čak i onda kad je u pitanju interes sve i jednog stanovnika ove države, imala je interes da posjeta Junckera bude skandal i da BiH ostane crna rupa u Evropi, a kako bi mogla reći “Ovi na vlasti nisu ništa uradili”, tj. birajte nas, ili još gore preuzmimo nasilno vlast, pogotovu sudstvo i policiju, te SIPA-u i OSA-u.
Jer evo i ovi protesti ovih nekoliko stotina boraca, svode se na upiranje prstom u partije i par političara, a ne na rješavanje problema.
Nekoliko stotina boraca ne rješava probleme koje imaju oni i više hiljada onih koji nisu postavili barikade, jer nisu možda imali ni za putni trošak, nego time prave još veće probleme. Nekad postupci izgledaju kao doprinos rješavanju problema, ali kad se bolje razmisli i pogleda oko sebe, često se dođe do spoznaje da je jedan drugi put ispravan, a ne onaj koji se učinio najlakšim i najefektivnijim, pa čak ako je možda u jednom prethodmom sličnom sliučaju bio i uspješan.
Novac koji država izgubi blokiranjem puteva je upravo novac koji je možda bio namjenjen borcima. Međutim spomenute politike funkcionišu upravo na tome principu da prave „bijedu“, „upiru prstom u druge“, a oni zavaljeni negdje pored kamina i uz viski gledaju i smiju se balvanima i borcima koji se mrznu na hladnoći.
Takođe, u evropskoj demokratiji, svi moraju dobiti šta im pripada, i za ta prava se moraju boriti na demokratski način, ali evropska demokratija je rigorozna prema onima koji misle da ucjenama države i vlasti mogu doći do nekih ciljeva. Rigorozna je zbog toga, jer štiti građane države, a kojih je po pravilu uvijek više nego demonstranata. Osim ako je extremno stanje, kao npr. pred rat ili državni puč.
Dakle, moguča je nepravda i greška, ali da bi se popravila nepravda ili ispravila greška mora se tražiti rješenje na demokratski način.
Ljudi koji predstavljaju borce moraju biti sposobni i nepotkupljivi da se na demokratski način u pregovorima sa vlašću izbore za ta prava.
U svakom slučaju npr. borac, koji je radno sposoban, ako očekuje da mu “država” nađe posao onda se bori kao Don Kihot protiv vjetrenjača. Jer država, osim kad su u pitanju npr. invalidi, ne traži posao, ali propisuje zakon da neke “kategorije” imaju neke popuste prilikom konkursa, ili drugačiju platu i slično. Ali država nije dužna da traži nekome posao, osim naravno da napravi ambijent za to. Ali budimo realni, i da je Tito živ, za dvadesetak godina, nakon onakvih razaranja, nije moguće da postanemo Švajcarska.
Tako da ovim pametovanjem, niko nije protiv prava boraca, nego za to da se problemi uklope u realne zahtjeve, bez politike integrišu u realne okolnosti i na korektan način rješavaju, a ne ponovnim rušenjem države, ili seljenjem problema iz jednog “odgovornog centra” u drugi, pri tome zloupotrebljavajući patnju protestanata.
Ako su pojedini „borci“ zloupotrijebili druge borce, ako su pojedini političari ili organizacije zloupotrijebili demonstracije za postizanje ciljeva na način ucjene i blokiranja državnog (entitetskog) aparata, to najvjerovatnije nije ni za koga dobro i nadležne institucije, u saradnji sa predstavnicima boraca, a ne balvanima, trebaju istražiti sve te zakulisne igre, ali i naći rješenje za borce. Naravno, u skladu sa zakonima, jer niko nije iznad zakona.
Budimo realni, kad neko kaže da će sjeći sjekirama policiju, pa kako onda da neko od vlasti dođe među takve ljude? Jer to nije osnova za rješavanje problema.
A balvani su u Sarajevu prije 27. godina doveli do problema, pa se pitam zbog čega neko ponovo rješava probleme na isti način?
