Haruki Murakami smatra se jednim od najvećih književnih autora 21. vijeka. Tome su najviše pridonijeli njegovi uspješni i hvaljeni romani “Norveška šuma”, “Kafka na žalu”, “Ljetopis Ptice Navijalice”, i dugoočekivani i dosad najopsežniji Murakamijev roman “1Q84”, koji je odmah po objavljivanju proglašen njegovim remek djelom.
Haruki Murakami rođen je 1949. u Kyotu, ali je veći dio svog odrastanja proveo u Kobeu. Studirao je dramu na Sveučilištu Waseda u Tokiju, gdje se i upoznao sa svojom budućom ženom, Yoko. Nakon završenog studija 1974. godine otvara jazz bar „Peter Cat“ u Tokiju. Murakami je započeo s pisanjem u svojim ranim tridesetim godinama.
Haruki Murakami je bio veliki ljubitelj umjetnosti, obožavao je muziku i književnost. Kada je ušao u svoje tridesete godine, sasvim jednog običnog dana odlučuje da postane pisac i da pokuša napisati svoj prvi roman. Nikad nije mislio da će jednog dana postati pisac, čije će se knjige čitati širom svijeta. Da postane pisac odlučio je na jednoj bejzbol utakmici. Taj dan i događaj su danas postali legenda i sam Haruki Murakami danas se rado prisjeti svojih početaka…
“Mogu da odredim tačan sat i dan kada sam odlučio da napišem roman. Bilo je to prvog aprila 1978, po podne oko pola dva. Toga dana sam s tribina stadiona Đingu, gledao bejzbol utakmicu i pio pivo. Blagi povjetarac, nebo bez ijednog oblaka, savršen proljetni dan. Kao i uvijek, nije bilo mnogo publike. Bila je to prva utakmica u sezoni i Jakult je dočekivao Karp iz Hirošime na svom terenu. Sjećam se da je Jasuda bio na poziciji pičera za Svolouse. Mali i zdepast igrač koji izbacuje užasno neprijatne krive lopte. Jednom je liniju udarca Hirošime jednostavno suzbio na nulu. U sljedećoj izmjeni, glavni udarač Svolousa Dave Hilton izbacuje loptu do lijeve linije. Oštar zvuk udarca palice prilikom izbačaja brze lopte odjeknuo je stadionom. Hilton je nevjerovatnom brzinom pretrčao prvu bazu i lako stigao do druge. I baš u tom trenutku sam odlučio. To je to, hoću da napišem roman! Još pamtim ono čisto nebo, dodir zelene mlade trave i zvuk palice. Nešto je tada sletjelo s neba i ja sam to sigurno primio”
(odlomak iz knjige, O čemu govorim kad govorim o trčanju)
Haruki Murakami nikad nije imao ambiciju da postane pisac. Samo je želio da napiše roman. Nije imao ideju šta bi tačno pisao, ali je osjetio da bi bilo dobro da taj dan napiše nešto svoje. Vratio se kući, sjeo za sto i kad je htio da krene pisati, shvatio je da nema ni jedno pošteno pero. Otišao je u knjižaru i kupio pakovanje papira za pisanje i neko jeftino nalivpero. Bilo je to proljeće a u jesen je već završio svoj prvi roman od dvjesto strana. To je roman koji se danas prodaje pod naslovom “Slušaj pjesmu vjetra”. Ubrzo se prijavio za nagradu za najboljeg mladog pisca u jednom književnom magazinu. Taj roman je nešto kasnije osvojio glavnu nagradu i ubrzo je objavljen.
To je početak s kojim će Haruki Murakami poslije osvojiti skoro cijeli svijet sa svojim knjigama i avanturama glavnih likova. Te jeseni i vječiti gubitnici Jakult Svolousi su osvojili ligu i zajedno sa Haruki Murakamijem ispisali historiju…
