Ismet Mujezinović jedan je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih umjetnika. Pored toga što je bio veliki slikar, također je bio angažirani intelektualac, antifašista. Tokom svog uspješnog djelovanja stvorio je na hiljade dijela, koja se nalaze u umjetničkim galerijama, muzejima, javnim zgradama i u privatnim kolekcijama. Iza sebe je ostavio izuzetne crteže, akvarele, grafike i platna, nastala u periodu od 1925. do kraja osme decenije 20. vijeka.
Ismet Mujezinović rođen je 2. decembra 1907. Godine u Tuzli. Poslije osnovne škole upisuje fotografski zanat, koji uspješno završava. Njegovi staratelji smatraju da treba nastaviti svoje školovanje, pa ga upisuju na Gimnaziju u Sarajevu. Ubrzo njegovi profesori otkrivaju njegov talenat za slikanje i umjetnost. Nakon završene gimnazije, upisuje Likovnu akademiju u Zagrebu, na preporuku Nike Andrijaševića. Na akademiji dobija stipendiju Ivana Meštrovića kao veliki talenat, koji nastavlja graditi i usavršavati uz razne profesore i mentore.
Nakon Zagreba na kratko vrijeme seli u Beograd gdje radi nekoliko poslova, prvenstveno u Centralnom pres-birou i u radionici slikara Valerijana Krekovića. U Beogradu piše scenarij i režira dokumentarni film „Sveslavenski sokolski slet“.
Odlazak u Evropu
Ubrzo napušta Beograd i seli u Beč, a potom i u Pariz, gdje kao statista radi u pozorištima „Théâtr-Fonten“ i „Théâtr- Pigalle“. U Parizu pohađa kurseve jezika i uporedne književnosti, a kreće se uglavnom u filmskim i pozorišnim krugovima. U svom pariškom periodu Ismet Mujezinović slika uglavnom portrete i crta po kafanama Mount Parnassea. Ti crteži su u duhu ideja tadašnjih lijevo orijentiranih umjetnika i intelektualaca, sa kojim se Ismet druži, a koji se bave socijalnom problematikom.
Po povratku u svoju domovinu, učestvuje u formiranju „Collegium artisticuma “, u Sarajevu. U to doba radi scenografije i izlaže slike sa socijalnom tematikom. Ubrzo u Splitu gdje slika za jednu porodicu, upoznaje Mariju Sisarić koju će poslije i oženiti.
AVNOJ
Godine 1941. biva mobiliziran, da bi nakon kratkog boravka u vojsci prešao u partizane. U partizanima ostaje do kraja rata, kad se demobilizira u činu majora. Nosilac je spomenice kao prvoborac, a bio je i komandant prvog partizanskog aerodroma, za što je dobio i priznanje. U partizanima, uz stalno crtanje, bilježenje događaja, slikanje, oslikava i Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću.
JUGOSLAVIJA
Pored slikanja, Ismet Mujezinović bavio se uređivanjem različitih novina i magazina, organiziranje filmske sekcije kao jezgre budućeg Jugoslavenskog filma, kreiranje plakata i naslovnih stranica i drugim kulturno-umjetničkim djelatnostima. Nakon što je dobio dvije savezne nagrade za slikarstvo i dobru kritiku na venecijanskom bijenalu za sliku „Prelaz preko Neretve“
Dobija i narudžbu za četiri slike velikog formata za Dom armije u Sarajevu. Tada donosi odluku da postane slobodni umjetnik kako bi se više posvetio slikanju velikih kompozicija sa ratnom tematikom. Tokom šezdesetih godina uspijeva realizirati gradnju ateljea u Tuzli, i tamo završava sliku „Oslobođenje Jajca“.
Usput stvara i slike manjeg formata sa elementima lokalnog folklora prisutnog na tuzlanskoj pijaci i ulicama. Iz tog perioda je važan ciklus „Seljanke“, te više portreta, između kojih je najpoznatiji „Autoportret sa spomenicom“.
Veliki čovjek i genije
Ismet Mujezinović je prije svega veliki čovjek, pa tek onda umjetnik. To je genije kojeg trebamo danas svi više da spominjemo i da o njemu učimo. Njegov život je bio ispunjen sa stvaranjem na svim poljima, a to stvaranje je doprinijelo mnogo državi, društvu, kao i u gradovima u kojima je boravio. Za svoj stvaralački rad nagrađen je sa više nagrada. Dobitnik je i prve i druge nagrade Savezne vlade za slike „Miješalica“ i „Prelaz preko Neretve“.
Dobitnik je AVNOJ-ske nagrade, kao i niza ostalih nagrada i priznanja. Povodom stogodišnjice Lenjinovog rođenja u SSSR-u mu je dodijeljena Lenjinova medalja. Bio je dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, kao i redovni član Akademije znanosti i umjetnosti BiH. Nosilac je spomenice NOB-a, ordena za hrabrost i brojnih drugih državnih priznanja. Također je inicijator osnivanja Univerziteta u Tuzli. Njegovo naslijeđe je veliko kao i njegov lik, a njegova djela su neprocijenljivo obogatila BiH.
“Ismet Mujezinović bio je veliki slikar, snažne naracije. Na način velike književnosti, kako to mogu samo romani ili velika poezija, njegove slike su svjedočanstvo o vremenu. Napokon, postavimo li, jedan uz drugi, dva njegova autoportreta, pred nama će se, poput molitvenog ćilima, rasprostrijeti najprije jedan, a odmah za njim hiljadu i jedan životopis, koji će, svi zajedno, tvoriti onu najzanimljiviju, veliku i intimnu priču.”
Miljenko Jergović
