Gordan Duhaček: Vučić pokorio Hrvatsku

Svoj dvodnevni posjet Hrvatskoj Vučić je pretvorio u napet show koji je dobar dio nacije gledao s gađenjem, ali ipak nije mogao prestati. Nova era u odnosima Hrvatske i Srbije, očito potaknuta pritiscima izvana, započela je time da se svi pitaju hoće li se Vučić ispričati, treba li se ispričati, je li trebao biti pozvan, što će reći ako ga netko pita za ispriku, što će reći o ratnoj odšteti itd. Vučić, Vučić, Vučić – zaglušujuće je odzvanjalo hrvatskom javnom scenom bez prestanka 48 sati.

Na samom početku nije izgledalo da će doista tako biti, s obzirom na to da se Vučić na Pantovčaku pojavio kisela izraza lica i izgledao prilično snuždeno. No stvari su se promijenile na zajedničkoj pressici s Kolindom nakon njihova tete-a-tete sastanka, kada je Vučić uspostavio dominantan stav koji je doživio svoj vrhunac u današnjem govoru. Srpski su mu novinari postavili očito naručena pitanja, koja su mu omogućila da se pozicionira kao regionalni mirotvorac i maher, dok je Kolinda sa svojom frazeologijom izgledala živčano i posve neuvjerljivo. Vučić joj je čak u jednom trenutku udijelio varljiv kompliment o tome što se usudila pozvati ga u Zagreb, zapravo je verbalno potapšavši po glavi kao dobru tatinu djevojčicu, a hrvatska predsjednica se onda krenula opravdavati zbog realno minornih prosvjeda koji su ga dočekali.

Da se Vučića ne uznemiri, Pantovčak se dodatno potrudio i time što je od hrvatskih novinara tražio da se gosta iz Srbije ne pita za velikosrpski govor u Glini iz 1995., a na to su očito pristali HTV i Nova TV, koji su jedini od hrvatskih medija prozvani da postave pitanja. Glinu nisu spominjali. Ured predsjednice je zbog Vučića, dakle, pokušao i uspio na trenutak suspendirati slobodu medija u Hrvatskoj, koja je iz perspektive Kolindine ekipa temeljna ustavna vrednota samo ako ne živcira Vučića. Pretvorili su tako zajedničku press konferenciju na Pantovčaku u događaj koji kao da se odigrao u Srbiji, u kojoj Vučić ima kontrolu nad većinom medija, a ne u Hrvatskoj.

Predsjednik Srbije je teatralno pred novinare donio i neke stare dokumente iz Dvora na Uni kao izraz dobre volje, šeretski dodavši: ”Imamo mi još toga.” Nitko ga nije pitao pa zašto onda nije donio sve. Dobit ćete ako budete dobri, kao da je neizrečeno poručio Vučić. Kada je pak riječ o nestalima, još jednoj točki prijepora, donio je sa sobom informacije o troje ljudi, odnosno da su ubijeni, ali ne i gdje im se nalaze kosti.

Zbog Vučića je i vlada Andreja Plenkovića odlučila nakratko suspendirati pravo građana na prosvjedovanje na Markovu trgu, na koji nije puštena šačica ekstremista koji su sat vremena glumili najavljeno događanje naroda u režiji ekstremne desnice na Trgu bana Jelačića. Unatoč višednevnoj kampanji, njihov je prosvjed ispao totalni debakl, Vučić ih je javno verbalno ispljuskao kao ”muve”, ali najbolnije je bilo kada ih je miljenica Kolinda, koju su svojim glasovima i doveli na Pantovčak, otpisala kao rubne političke pojave. Bujici je nakon prvog dana Vučićevog posjeta preostalo tek naricanje nad poniženjem koje su im priredili Vučić i Kolinda.

Premijer Plenković, koji nije bio oduševljen idejom Vučićevog dolaska i sve je učinio da to bude javno poznato, dočekao je gosta iz Srbije u samouvjerenijoj pozi nego Kolinda, no Vučić je uspio i njemu zakuhati probleme. Kako se pokazalo kroz raznolike izjave raznih HDZ-ovaca, stranka se posve podijelila oko Vučićeva posjeta – npr. Josip Đakić je sudjelovao u antivučićevskom prosvjedu, a Miro Kovač u saboru držao govor kako se s predsjednikom Srbije mora razgovarati. Što se tiče prije posjeta isticane teme ratne odštete, Plenković se s Vučićem dogovorio – a što drugo – osnovati međudržavnu komisiju koja će se time baviti. Ne treba posebno podsjećati na slavnu Churchillovu konstataciju o tome čemu služi osnivanje povjerenstava.

Predsjednik Srbije je suvereno reagirao i na uličarsko dobacivanje Mostova saborskog zastupnika Mire Bulja, koje se dogodilo dok je prelazio s jedne na drugu stranu Markova trga, a da mu neki izazov nije predstavljao Njonjo jedva da treba i naglasiti.

Svoj drugi dan u Hrvatskoj iskoristio je za posjet hrvatskim građanima srpske nacionalnosti u Vrginmostu, gdje je dočekan kao hodajuće božanstvo, a onda je na javnom razgovoru s građanima beskrupulozno ponižavao Milorada Pupovca u stilu ”u šali uvali”. Vučić se prema Pupovcu odnosio kao prema pudlici koja nedovoljno hitro sluša naređenja pa ga je razočarala što se dresura nije primila. Formalnog lidera hrvatskih Srba je onda do kraja zakucao tijekom govora u Lisinskom, opisujući kako je Pupovac pred njim pustio ”mušku suzu” jer su ga u Zagrebu pljunuli u lice BBB-ovci. Iako je ta uznemirujuća anegdota naoko služila tome da Vučić izrazi empatiju prema Pupovčevim problemima s ekstremistima u Hrvatskoj, zapravo ga je prokazao kao šonju, a sebe kao frajera koji si nikad ne bi dozvolio nešto takvo – ni da mu ”neka budala” pljune u lice, ni da zbog toga plače.

Vrijedi podsjetiti da je Vučić godine i godine svoje političke karijere proveo u opoziciji, te da je naučio na rovovski politički rad i o važnosti upečatljive retorike, za razliku od frazeologa s hrvatske politike scene, koji zvuče kao čitana priopćenja briselskih birokrata i koji u svojoj cijeloj političkoj karijeri nisu održali nijedan vatren i pamtljiv govor. Pored Vučićeve retoričke vehementnosti štreberi Kolinda i Plenković mogu izazvati samo sklapanje očiju. Spreman u svakom trenutku bezočno lagati, a pritom nevino gledati u oči, spreman u svakom trenutku napamet održati koherentan jednosatni govor o bilo kojoj politički važnoj temi, Vučić je demagog par excellence, što je pokazao i u Lisinskom. Brzo misli i formulira, sposoban je i za posve lagani humor na vlastiti račun koji uspijeva okrenuti u pravcu kritike protivnika, izgovorio je niz vještih formulacija koje su zapravo bile bacanje rukavice u lice svim svojim kritičarima u Hrvatskoj i Srbiji. Naročito je znakovita bila njegova poruka hrvatskim Srbima da ”njeguju ljubav prema Srbiji i poštovanje prema Hrvatskoj”.

Vučićev najveći uspjeh ipak je što je uspio iz korijena promijeniti politiku hrvatske predsjednice prema hrvatskim Srbima. Kolinda se pojavila na skupu SNV-a, iako je prethodno demonstrativno tri godine izbjegavala njihov famozni božićni domjenak, te je održala govor u kojem im je poručila da je Hrvatska njihova domovina. To je trebala reći čim je postala predsjednica, a ne slati otvorena pisma u kojima im poručuje da su sami krivi za val šovinističke mržnje kojem su izloženi prethodnih godina, no Kolinda nije bila zainteresirana biti predsjednica svih hrvatskih građana sve dok je Vučić nije na to natjerao. To bi bila dobra vijest da nije pristala i na izravno povezivanje prava hrvatskih Srba s pravima Hrvata koji žive u Srbiji, čime je uspostavila problematičan reciprocitet. Prava nacionalnih manjina u RH tj. naših građana ne smiju ovisiti nikako o tome kakav je položaj državljana neke druge države, pa bili oni i etnički Hrvati.

Usred njegova posjeta Hrvatskoj objavljen je i Vučićev gostujući komentar na utjecajnom portalu Politico, u kojem se predstavio kao vizionarski lider regije koji priznaje neodređene pogreške iz mladosti, a nudi Europskoj uniji omiljenu zonu slobodne trgovine kao rješenje najvećih problema, što sigurno nije bilo slučajno. Komentar je morao biti napisan i dogovoren prije Vučićeva dolaska u Hrvatsku, kao što je unaprijed dogovoren i dan objave teksta. Doista maestralno izvedena propagandno-diplomatska akcija, kakva je za hrvatski državni vrh znanstvena fantastika.

Nema sumnje da je dobro uspostaviti normalnije odnose između Hrvatske i Srbije te konačno početi rješavati predugo otvorene probleme, ali početak tog procesa je pokazao da je Aleksandar Vučić mnogo sposobniji igrač na međunarodnoj političkoj sceni i u politici uopće nego bivši diplomati koji su nam trenutno predsjednica i premijer. Hrvatska je zahvaljujući njima, iako u realno moćnijoj poziciji u odnosu na Srbiju, ispala perolaka kategorija nasuprot Srbiji kao teškašu.

Dapače, Vučić je iz Hrvatske otišao s – isprikom! Ono što se glasno tražilo od njega i što je odbijao učiniti uspio je dobiti za sebe. Predsjednica mu se tijekom svečane večere na Pantovčaku ispričala zbog neugodnih prosvjeda.

Koliko god se to nekome ne sviđalo, dvodnevni izlet Aleksandra Vučića u Hrvatsku najsažetije se može opisati poznatom Cezarovom rečenicom nakon što je trijumfalno pokorio Galiju: ”Veni, vidi, vici.”