Bosanskohercegovački glumac Josip Pejaković primljen je u nedjelju na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu zbog problema sa abdomenom i srcem.
“Nalazim se u Kliničkom centru u Sarajevu, gdje sam hospitaliziran u nedelju. Imao sam tešku operaciju slijepog crijeva, nakon toga dva infarkta. Danas sam prvi put dobro i u situaciji da razmišljam i da govorim”, kazao je Pejaković Almiru Ćehajiću Batku u Otvorenoj mreži, dodavši da je borba za život trajala tri dana i tri noći.
Naglasio je kako ima potrebu da javno kaže kakva je situacija na sarajevskom Kliničkom centru u pogledu liječenja te odnosa medicinskog osoblja prema pacijentima.
“Kada sam došao u KCUS u nedjelju ophodili su se prema meni ne kao prema Josipu Pejakoviću, već kao prema pacijentu. Sve što se dešava oko Kliničkog centra u Sarajevu, sve te priče su velika izmišljotina. Ja vjerujem u ovakav način odnosa ljekara, bolničara prema pacijentu. Tri CT-a rade u tri dana da bi se došlo do prave dijagnoze. Nema više pita, nema ćevapa, nema “jahanja” po krevetima. Ovdje je takva disciplina koju ja u životu još nisam vidio. Ja ne političarim, nisam se izjašnjavao.
Znam da ima puno svijeta koji meni vjeruje. Kadrovske retorike koje su se dešavale na Kliničkom centru i haranga koja se digla u ovo zadnje vrijeme, nije istinita. Osoba koja je bila stavljena na stub srama, je neopravdano bila na tom stubu. Uvjerio sam se. Glavna uloga na KCUS nije ni menadžment nije ni ljekarski konzilij. Glavna uloga u ovoj klinici je konačno postao pacijent. Važno je da ljudi čuju istinu. Meni je važno da ljudi, narod čuje da i nena iz Pazarića i Josip Pejaković imaju isti tretman”, kazao je između ostalog Pejaković.
Legendarni glumac ističe kako ovaj njegov istup nema nikakve veze sa politikom, niti ga zanima ko je na čelu KCUS-a. Napominje da je želio sve ovo javno reći prije svega zbog pacijenata, ali i zbog sjajnih ljekara, sestara, tehničara, koji rade u ovoj zdravstvenoj ustanovi. Dodao je da je i prije boravio u kliničkom centru, ali da se današnja situacija ne može porediti sa ranijim stanjem na ovoj ustanovi.
Pejaković je tokom razgovora istakao i sljedeće: “Borba je neprestana za Bosnu. Kada se čovjek bori za Bosnu, njemu ne strada ni uho ni oko, njemu uvijek strada srce. Moje srce je Bosna i ako mi neko može transplantirati Bosnu moje srce je vječno.
