Dubrovnik: Uništavanje kulturnih i vjerskih objekata 1991 - 1999 (III)

Granatiranje dubrovačkog Starog grada krajem 1991. bilo je predmet dvije optužnice Tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.

Prva optužnica podignuta je u veljači 2001. protiv četvorice časnika bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA): generala Pavla Strugara, admirala Miodraga Jokića i Milana Zeca te kapetana Vladimira Kovačevića. Druga je takozvana “Hrvatska optužnica” protiv Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije. Od ukupno 32 točke koje su ga teretile za zločine širom Hrvatske, čak 12 se odnosilo na napad na Dubrovnik i njegov Stari grad.

Od četvorice optuženih časnika JNA, samo se generalu Strugaru sudilo za granatiranje Starog grada, koje je kvalificirano kao uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji, dobrotvornim svrhama i obrazovanju, umjetnosti i znanosti, povijesnim spomenicima i umjetničkim i znanstvenim djelima. Osuđen je na 8 godina zatvora, a u žalbenom postupku kazna mu je smanjena na 7,5 godina.

Optužnica protiv admirala Zeca povučena je zbog nedostatka dokaza, a admiral Jokić priznao je krivnju i osuđen je na 7 godina zatvora. Kapetan Kovačević proglašen je procesno nesposobnim i upućen na liječenje u zatvorenu psihijatrijsku ustanovu u Srbiji.

U “hrvatskoj fazi” suđenja Miloševiću tužiteljstvo je puna tri mjeseca posvetilo izvođenju dokaza o napadu na Dubrovnik. Milošević je osporavao da je Srbija – čiji je on u to vrijeme bio predsjednik – imala bilo kakve veze s “Dubrovačkom operacijom” JNA. Presuda, međutim, nije donesena zbog smrti optuženog.

Izvor: Dijelovi interaktivnog narativa koji se u cjelosti može vidjeti na ovom linku:  SENSE-AGENCY