Login Registrieren

"Quo Vadis, Aida?" - Istina je jedini put prema svjetskom tronu


Film na žalost nisam još pogledao, osim trilera i nekih kratkih scena, ali upravo zbog toga ovaj moj osvrt dobija na značaju. Nominacija za Oskara u kategoriji najboljeg stranog filma je fenomenalna vijest za BiH, za umjetnost. Na drugoj strani, režiser/ka Jasmila Žbanić je godinama u vrhu svjetske kinematografije, te je ova nominacija, u stvari, samo kontinuitet njenog bavljenja filmom. A kontinuitet i osvajanje još „viših stepenica“ u nekom pozivu je odlika samo vrhunskih ljudi, stručnjaka, intelektualaca, umjetnika i drugih koji vrijednim radom „dosežu“ nove sposobnosti i vidike.



Status: published Erstellt: 16. March 2021 Kategorie: Komentari i kolumne HQ Film Tags: Predsjednistvo BiH EU Sarajevo BiH Kriminal politika OHR film SAD NATO Nacionalizam FBI Genocid UzP Separatizam Kinematografija Hari Maslic tužilaštvo bih Jasmila Žbanić Quo Vadis Oskar Memić Muriz Pravosuđe U.S.Department of State CIA BND


Film na žalost nisam još pogledao, osim thrillera i nekih kratkih scena, ali upravo zbog toga ovaj moj osvrt dobija na značaju. Nominacija za Oskara u kategoriji najboljeg stranog filma je fenomenalna vijest za BiH, za umjetnost.

Na drugoj strani, režiser/ka Jasmila Žbanić je godinama u vrhu svjetske kinematografije, te je ova nominacija, u stvari, samo kontinuitet njenog bavljenja filmom. A kontinuitet i osvajanje još „viših stepenica“ u nekom pozivu je odlika samo vrhunskih ljudi, stručnjaka, intelektualaca, umjetnika i drugih koji vrijednim radom „dosežu“ nove sposobnosti i vidike.

Baviti se Srebrenicom je mentalni izazov, koji izaziva emocije, poput tuge, osjećaj bespomoćnosti, razočaranost. Pogotovo u Bosni, gdje na njenoj polovini postoje institucionalni sljedbenici genocidne ideje.

Biti umjetnik i režiser kao Jasmila i baviti se temom genocida i Srebrenice je nadljudski izazov i odgovornost. Biti glumac u takvom filmu je nadljudska psihološka emocionalna inteligencija.

Pogotovo što u Bosni i nakon 25 godina, tumač Ustava BiH nije našao za shodno da nametne zakon o kažnjivosti negiranja genocida u Srebrenici, te je nakon svega i on sam postao saučesnik postmirnodopskog maltretiranja žrtava, majki i ostalih zdravorazumskih individua.

Pretpostavljam da je film na jednom zavidnom kvalitetnom nivou, da je priča i poruka dosegla najviše intelektualne standarde. Jer ako je film o Srebrenici nominovan za Oskara, onda nema sumnje da se radi o prethodnim kvalitetima. Jer greška je (iako razumljiva) da se u većem dijelu BiH nominacija doživljava „kao potvrda genocida u Srebrenici“, „kao dokaz da je u Srebrenici bio genocid“.

Upravo je suprotno. Čitav svijet (osim teritorija koje su pod vlašću sljedbenika Miloševića, Karadžića itd.) davno je prihvatio istinu o genocidu u Srebrenici onako kako je utvrdio i Haški Tribunal.

Čitav svijet je bez dilema o genocidu u Srebrenici i bez dilema da je to najveći zločin nakon Drugog Svjetskog Rata. I upravo zbog toga je ova nominacija jedna potvrda kvaliteta filma Jasmile Žbanić, aktera filmske ekipe, tehničkih dosega, filmske scenografije.

Sigurno je da je i film "Quo Vadis, Aida?" vječni svjedok vremena i ljudske tragedije koja je vladala u vremenu realizovanja genocida u Srebrenici, ali i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Međutim, iako film nisam još pogledao, siguran sam da ako bi cilj filma bio samo „dokazivati“ genocid, da bi dosadašnje osvojene nagrade, te danas i nominacija za Oskara izostale. Kao što rekoh svijetu ne treba dokazivati genocid u Srebrenici, jer je to civilizacijska norma „podsjećanja na zločine“ koja je nepromjenjiva, osim na teritorijama koje još uvijek kontrolišu (na žalost) sljedbenici genocidne politike Miloševića, Karadžića i Mladića. Svijetu treba dokazivati da su "negatori tog zločina" isti kao izvršioci takvih zločina. I od svijeta treba tražiti da sankcionišu (brutalno) takve pojedince i pojave.

"Negatorima" također ne treba dokazivati, nego im treba dati vremena da se uklope u civilizacijske norme.

Ali naravno brutalno (demokratski) pružati otpor na svako ismijavanje ili negiranje zločina koje su počinile snage Miloševića, Šešelja, Karadžiča, te i današnji vlastodršci koji kontrolišu javnost na njihovim teritorijama.

Najbolji suprotan primjer je okvir nastanka filma „Dara iz Jasenovca“. Naime, Jasenovac je jedna kategorija zločina koja je ostala u svijesti čovječanstva kao dio nacističkog holokausta. Dakle nešto što je civilizacijska norma „sjećanja na zločine“ koja je od procesa u Nürnbergu „spremljena“ u civilizacijska sjećanja i pamćenja. Ali kao „pusto ostrvo“ van civilizacije režimi velikosrpskog nacionalizma „napadno“ potenciraju već „prerađenu“ temu „Jasenovca“, s ciljem da „relativiziraju“ zločine poput Srebrenice. Dakle, „Dara iz Jasenovca“ je tendenciozna (nepotrebna) sprega režima, projektnih budžeta, te „napadna“ za „civilizaciju“ koja nikakve dileme, već 70 godina nema da je u Jasenovcu također bio sličan zločin kao u Srebrenici.

Pogotovo ako se uzmu u obzir ciljevi koji su doveli do tih zločina i genocida.

Dakle "dokazivati" nešto što je "civilizacijska norma" već 70 godina je "napadno", "tendenciozno" i samim tim "bez suštinskog kvaliteta". Jer niko na svijetu ne negira zločin u Jasenovcu. A Srebrenicu negiraju upravo oni koji tendenciozno zloupotrijebjavaju Jasenovac da bi oprvdali ili relativizirali genocid i zločine u BiH.

Ova nominacija ima poseban značaj zbog toga što pokazuje da je „istina“ najbolji način da budeš vrhunski umjetnik, intelektualac, režiser ili političar.

A Jasmila Žbanić je to postala odavno.

Hari M.

💬 Podijelite Vaš utisak ili prijedlog za poboljšanje sadržaja!

Logo mcAI

Management & Design & Redakcija

Pretraga

🔁 Poništi

Podijeli:


Najnovije

mcAI Design

AI Expertize
AI Expertize

Od strateške analize do dizajna usmjerenog na korisnika i robusne implementacije.

Read more

Formular za kontakt

×