Nada Golić, literarni glas Zenice, već trideset godina živi u Holandiji, a svijet književnosti obogaćuje od 2016. Njeno prvo djelo, “Hoop doet leven” (Živjeti u nadi), odjeknulo je holandskim jezikom, dok je roman “Priče iz moje bašte”, roman o četiri stvarne životne priče, o smislu života i njegovih izazova. Nada nije stala na prozi, već kroz “Dnevnik moje majke” i liriku u “Ogledalo moje duše” reflektuje svoju svestranost. Kraj marta i cijeli mjesec april odvojila je za promocije u Bosni i Hercegovini. Već su potvrđeni datumi u Gradišci, Banja Luci, Tuzli, Zenici i Sarajevu, a priprema i promociju u Subotici.
Magistral:
Prije nekoliko godina pročitao sam interesantan članak od uvaženog književnog kritičara, kolumnista i novinara dnevnog lista Oslobođenje, Đorđa Krajišnika, koji je pisao o fenomenu ‘naših’ pisaca. Citirat ću ga: “Postoji jedan zanimljiv fenomen u poslijeratnoj bh. književnosti, a tiče se domaćih autora čije su prve, a i kasnije knjige prevedene na naš jezik. Da, zvuči čudno, ali upravo se radi o bh. piscima koji zapravo nisu potpuno domaći pisci (naravno, pod uslovom da podrazumijevamo da pisac može biti ‘domaći’), već imigranti koji su se tokom rata u našoj zemlji razasuli diljem svijeta. A potom ‘propisali’ na jeziku zemlje u kojoj su boravili, svoje prve knjige štampali na tom jeziku, da bi potom bili prevedeni na maternji jezik ili jezike (ovisi kako ko štokavštinu doživljava), te tako postali i ‘naši’ pisci.”
Šta Vi mislite o tome, mislite li da ste baš taj fenomen o kojem je Krajišnik pisao?
Nada:
Kakva slučajnost! A vjerujte mi, nisam osoba koja lako vjeruje u slučajnost, meni je sve sudbina. Taj isti članak sam pronašla 2016. godine, samo nekoliko dana nakon što je izašla moja prva knjiga na holandskom jeziku. Bio je to trenutak kada sam, s oduševljenjem, podijelila dio njegovog teksta na svojoj Facebook stranici uz moj komentar: ‘Izgleda da sam postala neki zanimljiv fenomen s knjigom na holandskom jeziku. Srećom, nisam jedina – ima još ‘naših’ pisaca.’ Bila sam obradovana njegovim tekstom i osvrtom na poslijeratnu bh. knjiženost.
Magistral:
Možete li nam ponuditi više informacija o vašem prvom književnom djelu?
Nada:
Knjigu sam napisala sasvim slučajno, bez ikakvog prethodnog planiranja. Sve je krenulo na nagovor moje bliske prijateljice i radne kolegice, gospođe Alberts. Radile smo u istom timu, provodile mnogo vremena zajedno, kako na poslu, tako i u slobodno vrijeme. Kada se ljudi tako zbliže, počnu dijeliti svoje životne priče. Moj život je njoj bio izuzetno zanimljiv. Često bi mi govorila kako je mnogo naučila od mene, o životu, različitostima kultura, odgoju djece… Jednog dana je rekla: – Zašto ne bi napisala knjigu, da svoje životno iskustvo podijeliš sa drugima? Oh, draga Noelle, ja sam u životu samo ozbiljno čitala, ali nikada nisam ozbiljno pisala, knjigu pisati je ozbiljan posao, a pogotovo za mene na holandskom jeziku. Osim toga, mnogo toga sam zaboravila, znate onu Andrićevu: ‘Sveti se životu zaboravom.’ I ja sam zaboravila pola svog života. Rekla mi je: – Samo se ti sjeti, knjiga će se sama napisati. I tako je knjiga nastala, naravno, nije sama. Napisala sam je ja, kopajući po svojim sjećanjima, istražujući prašnjave čoškove svog uma. Tako je nastao moj debitantski roman pod naslovom Hoop doet leven (Živjeti u nadi). Knjiga je vrlo brzo postigla zapažen uspjeh u Holandiji. Romansirana biografija bila je neobično kompoziciono riješena, dotakla se tema o kojima se šuti, otvarajući dijalog o aspektima života koje često nevoljko proćutimo ili se stidimo pričati o tome.
Magistral:
Jeste li do sada objavili samo tu jednu knjigu, ili imate još nekih književnih ostvarenja?
Nada:
Ne, to nije jedina knjiga koju sam napisala. U 2019. godini predstavila sam svoju drugu knjigu pod nazivom Priče iz moje bašte, koja je nastala na mom maternjem jeziku. Ova knjiga, roman, obuhvata četiri stvarne životne priče. Moj pristup pisanju usmjeren je prema stvarnom životu, istražujući teme ljubavi, patnje, dobrote, ali uspona i padova. Snažno vjerujem u zajedničke elemente ljudske egzistencije, bez obzira na to gdje živimo ili kakva bremena nosimo. Održane su dvije uspješne promocije u Gradišci i Zenici, koje su privukle značajnu medijsku pažnju. Iste godine u aprilu, sudjelovala sam na Međunarodnom sajmu knjiga u Sarajevu, što je bio nevjerovatan doživljaj.
Magistral:
Osim pisanja, kako provodite vrijeme ili čime se bavite u svakodnevnom životu?
Nada:
Svoju radnu karijeru sam započela u Željezari Zenica, u Elektro Računskom Centru (ERC-u), gdje sam prvobitno radila na unosu podataka. Međutim, ubrzo sam otkrila svoju strast prema programiranju i par godina provela kao programer, angažirana na većim i novim projektima. Kada sam se preselila u Holandiju, posvetila sam se jeziku, svjesna da bez jezika ne bih mogla postati ništa više od mase, a željela sam ponovno pronaći svoj identitet, biti čovjek, a ne samo izbjeglica. Godine 1995., na početku stvaranja moje karijere u Holandiji, bilo je jednostavno pronaći posao u IT sektoru, budući da su Holanđani tražili iskusne stručnjake. To su bile ‘zlatne’ godine za IT specijaliste, gdje mi se pružila mogućnost da mogu pregovarati o svojoj plati i dobiti toliko koliko sam ja mislila da vrijedim, uz sve druge privilegije povezane s tom funkcijom.
Magistral:
Da li ste napisali još koju knjigu na maternjem ili holandskom jeziku?
Nada:
Kraj marta i cijeli mjesec april odvojila sam za par nezaboravnih promocija u Bosne i Hercegovine. Već su potvrđeni datumi u Gradišci, Banja Luci, Tuzli, Zenici i Sarajevu, a razgovaram i o mogućosti promocije u Subotici. Radi se o dvije knjige. Prva je roman pod naslovom Dnevnik moje majke, a druga knjiga je zbirka poezije Ogledalo moje duše. Obe knjige sam prevela sama na holandski jezik. Inače pišem dvojezično. Promociju ovih holandskih knjiga planiram uraditi u jesen 2024. godine, iako još uvijek tražim pravog izdavača. Kako kažu: ‘Tiha voda bregove valja.’ Sada mi je prioritet završiti promocije u Bosni prije nego usmjerim svoju pažnju prema Holandiji. U mom najnovijem romanu, istražujem dualizam života u jednoj istinitoj ljubavnoj priči, koja je drugačija od većine balkanskih ljubavnih priča. Moji recenzenti smatraju da s lakoćom vladam ispovjednom prozom koja mi leži, pokušavam pokazati sve nevidljive slojeve stvarnosti i previranja u kojima živimo, univerzalne ljudske probleme. Dominantni motivi mog stvaralaštva do sada su strahovi, neuroze, unutrašnji svjetovi žena, djevojaka, ali i muškaraca.
U zbirci poezije Ogledalo moje duše, tragam za različitim perspektivama života, istražujući kako pojedinac doživljava svijet oko sebe, ali i u sebi. Ne plašim se pisati o ljubavi, moja poezija čuva ljubav i ženstvenost. Pokušavam sačuvati sve vrijednosti u svijetu koji ih je on sam obezvrijedio.
U posljednjim mjesecima, osim romana i poezije, počela sam pisati citate. U njima želim prenijeti duboke životne pouke.
Prvi slogan koji sam naučila u Holandiji bio je: “Znanje je moć”. Ali, ja sam taj slogan preoblikovala u svoj vlastiti, koji, vjerujem, mnogo snažnije govori: “Znanje je blago koje pobjeđuje tek kada se dijeli s drugima. Tada postaje moć”.
Magistral:
Želim Vam puno uspjeha u daljnjem životu i radu. Ostanite taj lijepi fenomen o kojem je pisao Krajišnik.
Nada:
Hvala Vama što ste odvojili vrijeme i prostor da se predstavim bh. čitalačkoj publici.
H.M.
