Moje slike su izrazito subjektivne, ne bježe od toga. U njima je uvijek riječ o osjećaju uronjenosti u svijet, o prisutnosti i bivanju.
Otvorenje:
Vrijeme: 16.02.2018. – 04.03.2018.
Mjesto: Varaždin, galerija Zlati ajngel, Gajeva 15
O izložbi:
U svom radu krećem od dvije fascinacije: prva je realni svijet tj. moja fizička okolina a drugo su mogućnosti njezinog izraza. Zaokupljaju me svakodnevne, „obične“ pojave, od izbrazdane kore drveta, kaotične gustoće grma, sve do kričavog fluorescentnog svjetla ili titranja ekrana. Sve
je to jedno vizualno, retinalno iskustvo koje se stalno akumulira i koje potom nastojim nanovo materijalizirati u artikuliranu slikarsku cjelinu.
Štafelajna slika je svijet za sebe unutar kojega vladaju njezine zakonitosti a svaki lik koji u nju „ulazi“ mora im se podrediti i u skladu s njima preobraziti.
Slika teško trpi faktografske doslovnosti. Iako u svojoj praksi polazim od formalističkih premisa, želja mi nije puko estetsko „iživljavanje“ likovnim
elementima.
Dakako, zanima me slikarski čin i različite mogućnosti „prevođenja“ osjetilnih podražaja u zatvoreni sistem štafelajne slike, no moj konačni cilj jest slika kao otjelotvorena mentalna predodžba, pokušaj predočavanja promatraču onog doživljenog: „Predodžba je znak stvari, a slika je znak predodžbe, znak znaka. No po slici iznova gradim, ako već ne tijelo, onda predodžbu koju su drugi imali o njemu. (Umberto Eco)“.
Opredjeljujem se za ono svakodnevno. Naočigled banalni motivi su „tihi“ i ostavljaju prostor izražajnim mogućnostima medija da se iskažu. Stremim ka slici čiji dojam ne ovisi o njezinom ikonološkom naboju. Osjetim zazor od „velikih“ tema. One su ušle u domenu suvremenih masovnih medija, čiji šum nas često odvaja od neposrednosti bivanja. Ovdje nije riječ o eskapizmu, nego o nastojanju da se svijet dohvati iz neposrednosti doživljenog, in situ.
Slikarstvo je jedan izrazito spor medij koji kaska za brzim tempom suvremenog života.
No, ta mana koju mu često predbacujemo ujedno predstavlja i njegovu kvalitetu. Ono nam pruža prostor da zastanemo , podastire pred nas neposrednost jednog ljudskog ogleda na iskustvo življenja.
O Autoru:
Andrej Tomić rođen je 1992. godine u Osijeku. Maturirao je 2011. na Školi za primijenjenu umjetnost
i dizajn u Osijeku i te iste godine upisuje studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Studirao je u klasi Zoltana Novaka, a diplomirao 2016. kod Zlatana Vrkljana. Do sada ostvario tri
samostalne izložbe (Zagreb, Hvar) te sudjelovao na više skupnih izložbi. Trenutno pri HDLU-u Osijek
vodi galeriju Kazamat
