Sljedećeg mjeseca počinje snimanje novog filma o ratu u Bosni i Hercegovini “Simpatija za đavola”, baziran na memoarima Pola Maršanda, francuskog novinara koji je izvještavao iz opkoljenog Sarajevo.
“Maršand je izvještavao iz Sarajeva tokom opsade, 1992. i 1993. godine. Objavio je knjigu s istim naslovom kao i film čije snimanje počinje”, rekla je za BIRN producentica filma Amra Bakšić Čamo, iz producentske kuće Pro.ba.
Izvještaji s početka devedesetih godina, opisuju Maršanda – koji je 2009. godine, u 47. godini života, izvršio samoubistvo – kao čovjeka s kuba cigarom i slamenim šeširom umjesto šljema.
Na njegovom je automobilu, kako je 1992. godine pisao New York Times, stajala poruka “Ne pucajte, ne trošite svoje metke. Ja sam besmrtan“.
“Maršand je rizikovao svoj život, vozio svoj automobil, pokušavajući da izbjegne snajpersku vatru u Sarajevu, dok je svirala poznata pjesma ‘Simpatija za đavola’”, kaže nam Bakšić Čamo, objašnjavajući kako su Maršandova knjiga i film dobili naslov.
Opsada Sarajeva, koja je trajala 1.425 dana, od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine, bila je najduža opsada jednog glavnog grada u novijoj istoriji.
Film je u francusko-kanadskoj-belgijskoj koprodukciji i snimaće se u Sarajevu.
“Snimaćemo kroz čitavo Sarajevo, na različitim, ali autentičnim lokacijama koje ćemo odabrati, iako je Sarajevo sada drugačije nego u ratu”, naglasila je Bakšić Čamo.
Maršanda će igrati Nils Šnajder, koji je za ulogu u “Dark Inclusion” dobio francusku filmsku nagradu Cezar za najperspektivnijeg glumca 2016. godine.
Zvaničnici Sarajeva će podržati snimanje obezbjeđivanjem slobodnog pristupa lokacijama, mada generalni izgledi za filmsku industriju u BiH nisu sjajni, kaže Bakšić Čamo.
“U BiH 2017. godine nismo imali ni jedan dugometražni film”, objasnila je ona.
Neke zemlje na Balkanu, poput Crne Gore, privlače međunarodne filmske ekipe ponudom za refundiranje poreza, ali to nije slučaj i sa BiH.
Budžet BiH za kulturu je mali, tako da se većina filmskih producenta fokusira na projekte podržane iz inostranstva i grantove od međunarodnih organizacija.
Bakšić Čamo je uvjerena da BiH ipak ima mnogo da ponudi kada je u pitanju filmska industrija.
“Autentične lokacije širom zemlje su nešto što možemo ponuditi”, zaključila je ona.
