Ramiz Salkić, potpredsjednik manjeg bh. entiteta, uputio je pismo Valentinu Inzku, visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini, u kojem naglašava da dešavanja u tom dijelu BiH u posljednje vrijeme dobijaju ozbiljne razmjere i prijete narušavanju mira.
Salkić je u pismo objasnio aktuelnu situaciju, navodeći i verbalne prijetnje i pritiske koje je lično dobio od predsjednika tog entiteta i drugih zvaničnika trenutnog režima u entitetu.
U više navrata informisao sam Vas, ali i druge, kako domaće tako i međunarodne institucije i organizacije, o stanju u entitetu. Upozoravao sam na ozbiljno kršenje ljudskih prava, kršenje Ustava i zakona u ovome entitetu, kršenje prava na jezik i obrazovanje, kršenje prava na izbor mjesta življenja (prava na povratak) kroz provođenje diskriminacije pri zapošljavanju, kršenje Ustava entiteta – člana 97. o ravnopravnoj zastupljenosti konstitutivnih naroda u institucijama entiteta…”, istakao je Salkić u pismu.
Također, upozoravao je i na kršenje Ustava Bosne i Hercegovine i na separatističke aktivnosti koje sistemski provodi vlast entiteta.
“Plod takvog sistemskog djelovanja, iza kojega stoji Vlada i predsjednik bh. entiteta, jeste ozbiljna politička, vjerska, a odnedavno i (para)vojna radikalizacija ovoga dijela Bosne i Hercegovine. Bojim se da u narednoj fazi takav trend neće biti moguće zaustaviti bez posljedica”, pojasnio je Salkić.
Naglasio je da ima dojam da su sva ova upozorenja iz njegovog Kabineta u prošlom periodu prošla bez adekvatne reakcije, što je na određen način dalo krila pojedincima, grupama, Vladi i predsjedniku entiteta, te ih ohrabrilo i potaklo na još radikalnije djelovanje.
Izrazio je zabrinutost da zbog izostanka adekvatnih reakcija nadležnih institucija i OHR-a u prošlosti, u ovom trenutku situacija može eskalirati i otrgnuti se ispod kontrole.
“Zbog toga Vas pozivam da poduzmete mjere koje su Vama na raspolaganju, kako bi se obuzdao sistem i pojedinci koji ne žele trajni mir u Bosni i Hercegovini. Ovim putem izražavam ozbiljnu zabrinutost za razvoj situacije u povratničkim zajednicama. Ako predsjednik entiteta može upućivati prijetnje prvopozioniranom Bošnjaku u ovome entitetu, šta onda mogu očekivati ostali građani nesrpske etničke pripadnosti. Pogotovo to zabrinjava Bošnjake povratnike u svjetlu posljednjih događaja i pokretanja procesa nabavke veće količine naoružanja za policiju, koja je skoro jednonacionalna. To može proizvesti stanje straha, psihoze i potaknuti iseljavanja Bošnjaka. Obaveza svih nas je da takvu mogućnost spriječimo”, poručio je Salkić.
Osvrt na pozadinu situacije
Podsjećamo, Ramiz Salkić se kao predstavnik Bošnjaka u manjem entitetu, našao na udaru aktuelnog entitetskog predsjednika zbog izjava koje je davao o temama, a o kojima zabrinuto i upozoravajuće izvještavaju i svjetski mediji, kao i naš region. Na drugoj strani sankcije, a za koje nije nadležan entitetski predsjednik, su kontradiktorne, jer režim manjeg bh entiteta otvoreno i javno govori, provodi i zastupa sve ono o ćemu je Mr. Salkić govorio. Te je prilično apsurdno optužiti Salkića za ono što je koncept vladajuće strukture i indirektna poruka institucijama države BiH, a od onoga koji je na poznatoj crnoj listi SAD-a zbog toga i od onoga koji je za to odgovoran.
Magistar Salkić je čovjek koji je prošao razne torture 90-tih godina, te tako njegove izjave imaju posebnu težinu, ali i upozorenje za blagovremeno sprječavanje i gorih situacija, a koje se u ovakvom okruženju ponovo lome preko leđa najbrojnijeg naroda u BiH, ali i najviše ubijanog naroda u BiH 90-tih godina.
Predstavnik manjine i u normalnom društvu ima posebne privilegije, kao i manjina koju predstavlja, a u BiH to mora da bude još senzibilnije. Slično kao npr. ponašanje Njemačkog sistema prema Romima i Jevrejima i njihovim predstavnicima, s tim što su Bošnjaci većinski narod u BiH. Praktično to znaći da imaju više prava, jer je to neophodno poštovanje prema onima prema kojima su napravljeni zločini. Pri tome u BiH mora doći do zabrane latentnog Anti- Bošnjaštva i odnosa kao “manje vrijednim”, a zbog povlačenja paralele naroda i religije. Što je takođe jedna diskriminatorska pojava u kojoj je Bošnjak, a zbog raširene islamofobije, pogotovu u institucijama manjeg entitetu praktično postao manje vrijedan “konstitutivnosti i prava”, nego drugi. Ukratko, radi se o elementima rasizma. Jer biti Bošnjak znaći biti Evropljanin. A zbog par stotina ili hiljada eventualnih devijacija, pripisivati to jednom hiljadugodišnjem evropskom narodu je u najmanju ruku budalasto.
Žrtva, u jednom demokratskom društvu, a uz to i većinski narod, po demokratskim pravilima, moraju da uživaju posebna prava, ali ne u smislu diskriminacije kao u manjem entitetu, nego u smislu najbrojnijeg naroda i najbrojnije žrtve na čitavom teritoriju BiH. A što je zadnjih deset godina sistematično sprečavano, kako u manjem entitetu, tako i od zagovornika trečeg entiteta, a od međunarodne zajednice prećutno tolerisano.
Drugim riječima pomirenje ne znaći ponašati se kao da se ništa nije dogodilo (o.r. kako je skoro rekao gospodin Wigemark), niti je pomirenje svrha sama sebi, nego kao npr. u Njemačkoj, biti odgovoran prema svakom pojedincu, a posebno prema onima koji su najviše stradali, u ovom slučaju Bošnjaci, u čitavoj Bosni i Hercegovini, a koje u manjem entitetu predstavlja Ramiz Salkić. Nekad je to bolno i nepravedno, ali ništa u životu nije idealno.
To bi naravno trebao da zna i Valentin Inzko, ali i kompletan evropski PIK. Dakle za tu “evropsku normu” nije im potrebno nikakvo usaglašavanje i prolongiranje do većih eskalacija, nego akcija, a nakon toga neka raspravljaju. Jer to su njihove vrijednosti apriori.
