Da li se Ruska Federacija direktno miješa i generiše nestabilnost Bosne i Hercegovine daje nam odgovor na to pitanje spinovanje, manipulisanje i dezinformisanje javnosti BiH i regiona od strane Ambasadora Rusije u BiH. Višegodišnje kršenje Ustava BiH i međunarodnih normi je osnovno djelovanje Ambasade Rusije u BiH koje bi trebalo preispitati i sankcionisati.
Još je interesantnije primjetiti da taj zakon vrijedi za sve i da nije etnički obojen, da ne zabranjuje pušenje, seksanje ili vjeroispovijest, ali samo srpski političari ekstremno reaguju (kmeče) zbog toga što imaju nekakav nagon da vole “negirati zločine”, kao što imaju zavisnost (čast izuzecima) za pušenje, seksanje ili odlazak u crkve.
Visoki Predstavnik u BiH Valentin Inzko je dopunio krivični zakon Bosne i Hercegovine i time ispunio obečanje da će prije odlaska sa funkcije, a u slučaju da takav zakon ne bude usvojen od strane političkih aktera u BiH, on, kao vrhovni autoritet u provođenju i tumačenju civilnog aspekta Daytonskog sporazuma takav zakon da nametne. Time je zakonski okvir Bosne i Hercegovine nakon 26 godina od završetka rata stavljen u kontekst vladavine prava i zakonske regulative koja karakteriše demokratska načela koja važe u svim modernim demokratijama svijeta, posebno u zemljama Evropske Unije i Sjedinjenim Američkim državama.
Više od deset godina Dragan Čović (ne)namjerno na (po)grešan način (ne)shvata pojam konstitutivnosti i legitimnog političkog predstavljana. Njegova pogrešna (nacionalistička) politika koja je upakovana u retoričku igru riječi izgleda na prvi pogled „ispravna i logična“, ali suštinski se kosi sa demokratskim evropskim načelima, pravima kolektiva (naroda) i posebno direktno diskriminiše pojedinca i njegova individualna prava.
Obavještajno-sigurnosnu agenciju (OSA) BiH već nekoliko godina udruženim snagama ruše svi oni kojima ne odgovara stabilna, jaka i sigurna država Bosna i Hercegovina. Ne samo „politički“ separatisti ili ekstremisti poput velikosrpskih političara Dodika i Čovića, nego prije svega kontroverzne i opasne sarajevske medijsko-mafijaško-pravosudne strukture čiji kadrovi već duže vremena ruše sigurnosno-pravni poredak BiH, a kako bi napravili “nezavisnu” mafijašku teritoriju koja je nedodirljiva za institucije države BiH.
Film na žalost nisam još pogledao, osim trilera i nekih kratkih scena, ali upravo zbog toga ovaj moj osvrt dobija na značaju. Nominacija za Oskara u kategoriji najboljeg stranog filma je fenomenalna vijest za BiH, za umjetnost.
Na drugoj strani, režiser/ka Jasmila Žbanić je godinama u vrhu svjetske kinematografije, te je ova nominacija, u stvari, samo kontinuitet njenog bavljenja filmom. A kontinuitet i osvajanje još „viših stepenica“ u nekom pozivu je odlika samo vrhunskih ljudi, stručnjaka, intelektualaca, umjetnika i drugih koji vrijednim radom „dosežu“ nove sposobnosti i vidike.
Muriz Memić i oni koji njegovu posttraumatičnu autosugestivnu „istinu“ već godinama svakodnevno serviraju kao „istinu“ odavno su trebali da budu zaustavljeni u uništavanju institucija, u uništavanju drugih familija i posebno u uništavanju druge djece! Dakle, institucije trebaju voditi istrage, tužiti, hapsiti, presuđivati tj. institucije, pogotovo pravosudne, moraju u jednom društvu imati „zadnju“ riječ. A ne pojedinac.
Obavještajno-sigurnosnu agenciju (OSA) BiH već nekoliko godina udruženim snagama ruše svi oni kojima ne odgovara stabilna, jaka i sigurna država Bosna i Hercegovina. Ne samo „politički“ separatisti ili ekstremisti, nego prije svega kontroverzne i opasne mafijaške strukture čiji kadrovi su raspoređeni po svim nivoima vlasti (državna, entitetska, kantonalna, opštinska) i u svim institucijama BiH.
