Aleksandra Štiglmajer (Stiglmayer) je nekadašnji portparol Ureda visokog predstavnika, novinarka brojnih svjetskih listova i aktuelna saradnica Instituta za evropsku stabilnost (ESI) , objavila je novo izdanje knjige iz 1994. godine o svjedočanstvima silovanih žena u Bosni i Hercegovini.
Novo izdanje je dopunjeno sa novim potresnim svjedocanstvima silovanih zena, a koje je ona skupljala kao ratni reporter sa bh ratista, te intervjisuci zrtve silovanja za i nakon rata 90-tih godina.
Knjiga “Masovna silovanja. Rat protiv žena u Bosni i Hercegovini”, pored svjedočanstva žrtava prenosi i stavove vladinih i nevladinih organizacija, institucija, ali i tezinu i osjecaje koje je prezivljala za vrijeme intervjuisanja zrtava silovanja.
U ratu u BiH silovanje je bilo jedno od strateskih ciljeva extremistickih vlasti bosanskih Srba u to vrijeme, ali i pojedinaca iz drugih naroda, a kako bi na efikasan nacin zrtvama i njihovim porodicama unistili svaki motiv za otpor i zelju za povratkom. Uzimajuci u obzir da je lider tadasnje vlasti bio psiholog, osudjeni ratni zlocinac, Radovan Karadzic ono je bilo jedan od instrumenata za potpuno čišćenje Bošnjaka i Hrvata s teritorija koje su zaposjeli bosanski Srbi.
Dosadasnji rezultati razlicitih studija UN i EU
U studiji pod naslovom “Masovno silovanje: rat protiv žena u Bosni i Hercegovini” Alexandra Stiglmayer i ostali zaključuju:
U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj silovanje je bilo sredstvo ‘etničkog čišćenja’. Ekspertna komisija UN-a koja je istraživala silovanja u bivšoj Jugoslaviji zaključila je tako. ‘Silovanje se ne može posmatrati kao sporedna stvar u glavnom cilju agresije nego kao da sámo služi strateškoj svrsi’, izvijestila je misija Evropske zajednice koja se naročito bavila situacijom muslimanki. U izvještaju humanitarne organizacije Amnesty International navodi se: ‘Slučajevi koji uključuju seksualne prekršaje nad ženama očito su dio inkluzivne sheme vođenja rata karakterizirane masovnim zastrašivanjima i prekršajima nad Bošnjacima i Hrvatima.’ Američka organizacija za ljudska prava Helsinki Watch vjeruje da se silovanje koristi kao ‘ratno oružje’ u Bosni i Hercegovini. ‘Bilo da su vojnici silovali ženu u njenom domu ili da je drže u nekoj kući sa drugim ženama i siluju iznova i iznova, ona je silovana s političkom svrhom – da se zastraši, ponizi i degradira ona i ostali koji su pogođeni njenom patnjom. Efekt silovanja često je taj da se osigura da će žene i njihove porodice pobjeći i da se nikad neće vratiti.’ Imajući u obziru ovakvu pozadinu, očito je da se silovanja u Bosni i Hercegovini vrše ‘u velikim razmjerima’ (UN i EZ), da ona dobijaju sistematski karakter i da su ‘u daleko najviše slučajeva muslimanske (bošnjačke) žene žrtve srpskih snaga’ (Amnesty International). Procjene broja žrtava silovanja variraju u rasponu od 20.000 (EZ) do 50.000 (MUP BiH).”
Redakcija BiH Magazina
